Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 01.04.2006.

Legende o Amazonkama

Amazonke ili Oiropate – mitske ratnice ili ubojice muškaraca

… na divlju rijeku Hibrist stići ćeš, ali ne prelazi je, jer se prijeći ona ne smije. Idi na goru najvišu Kavkaz imena i traži mjesto gdje divlja rijeka izvire, a tada kreni prema jugu. Tada ćeš doći vojsci amazonskoj što muškarce ne podnosi, u Temiskiri pokraj Termodonta žive one…

Tako drevna grčka mitologija priča o zagonetnom narodu žena ratnica koje su živjele u Kapadokiji pored rijeke Termodonta. Drevni Grci pripisuju tim nevjerojatnim ženama ratnicama beskrajnu surovost i mržnju prema muškarcima, a mitologija ih pamti kao vjerne pratiteljice božice Artemide koje svoje podrijetlo vuku iz odnosa jarosnog boga rata Aresa i predivne Harmonie. Drevni Grci spominju Amazonke kao ratoborne i nasilne žene koje su poduzele ratne pohode prema Grčkoj, Trakiji i Siriji, a opisuju ih kao ratnice koje vješto pogađaju strijelom i daleko bacaju koplja. Na svojim pohodima Amazonke su utemeljile i brojne gradove poznatih naziva: Mirna, Kima, Grinion, Smirna, Efes… Nakon pobjede Grka nad Amazonkama kod Termodonta Grci su na tri lađe otplovili prema Grčkoj te sa sobom na brodovima poveli predivne zarobljenice koje nisu željeli ubiti. Međutim, daleko na pučini Amazonke su iskoristile nepažnju muškaraca (Grčki su ratnici najvjerojatnije podlegli šarmu predivnih djevojaka i to su platili glavom i životom – po Athumanunhu) i sve ih pobile. No, Amazonke nikada nisu imale brodove i nisu bile vične u upravljanju istima, pa su se prepustile morskim strujama i vjetrovima da ih nose bilo kuda i ne pokušavajući upravljati istima. Vjetrovi i struje tako su Amazonke nanijeli u zemlju slobodnog naroda Skita negdje na obale Meotskog jezera (danas Azovsko more). Tu su Amazonke podigle svoj tabor i počele tumarati i lutati okolnim predjelima. U prvim Skitskim selima Amazonke su otele konje i počele pljačkati gradove i naselja Skita. Skiti su bili na velikoj muci jer nisu znali kom narodu pripadaju ti divlji mladići (barem su tako u početku Skiti bili uvjereni – po Athumanunhu) koji nemilice napadaju i pljačkaju. Napokon bahatost i surovost 'pridošlica' više se nije mogla trpjeti, pa su Skitski ratnici zapodjenuli boj s Amazonkama. Nakon kratkotrajnog okršaja (Amazonke bi uvijek, kada bi bile napadnute, hinile bijeg, pa ako bi ih protivnik slijedio iznenada bi se okrenule i svojim lukovima udarile po njemu kada bi on to najmanje očekivao – taktika Amazonki po Athumanunhu) Dakle, nekoliko mrtvih tijela Amazonki konačno je Skitima otkrilo zagonetku i sada su oni znali da su njihovi ugnjetači zapravo predivne žene. Skiti su bili vrlo ponosan narod i nisu željeli ubijati žene bez obzira što su ih one pljačkale i ugnjetavale, već su donijeli nevjerojatnu odluku. Izabrali su onolik broj svojih mladića koliki je i bio broj Amazonki, pa su ih poslali da svoj tabor podignu u blizini tabora Amazonki. Podučili su svoje mladiće da ne napadaju i ne upuštaju se u boj s Amazonkama već ih samo promatraju i gledaju što one rade. Više puta amazonke su napale skitske mladiće u namjeri da ih otjeraju, ali bi se ovi odmah dali u bijeg, a poslije bi se opet vratili. Napokon Amazonke popuste smijući se gluposti i upornosti muškaraca, ali se na kraju zbliže s njima. Kako to uvijek biva kada su mladi zajedno među njima se probudi 'kemija' i Amazonke postanu žene skitskih mladića. Rodila su se i malena dječica i sve je bilo u redu. No, onda mladići predlože nešto svojim djevojkama ženama na što one nikako nisu mogle pristati. Što pak je bilo dalje u toj priči Athumanunh Vam napiše sutra.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...