Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 12.02.2006.

Grčka mitologija

Kirka – zanosna čarobnica

Kirka (grč. Kirke, lat Circe) kćer je boga Sunca Helija i njegove žene Perze, a u mitologiji se pojavljuje kao zanosna i proslavljena čarobnica. Lik prekrasne čarobnice Kirke dočarao i predočio nam je prvi puta Homer. Kirka je živjela na otoku Eeji na dalekom zapadu, a ljudi su tu rijetko dolazili. Na otok Eeji prvi su pristali Argonauti kada su se vraćali iz Kolhide sa zlatnim runom. Kirka ih je primila prijateljski iako je za Argonaute mogla imati i neprijateljske navade, jer Argonauti su ugrabili zlatno runo koje je pripadalo njezinom bratu, kolhidskom kralju Ejetu, a vođa Argonauta Jazon ubio je, uz pomoć Medeje Kirkine nećakinje, Apsirta sina kralja Ejeta, brata Medejinog i nećaka Kirkinog. No, Kirka je očistila Jazona i Medeju od krivice uz pomoć svoje moćne čarolije i susretljivo ih savjetovala kako će svladati sve poteškoće koje su ih očekivale na putu u Jolk, Jazonovu domovinu. Kao drugi od smrtnika na Kirkin otok dospio je Odisej na povratku iz Trojanskog rata. Odisej je poslao nekoliko svojih ratnika da istraže otok, ali ih je Kirka opila čarobnim napitkom i zamahom čarobnog pruta pretvorila u svinje. Odisej je odlučio da će prisiliti Kirku da njegovim ratnicima vrati natrag ljudski lik, a ta hrabrost Odisejeva izuzetno se dojmila boga Hermesa, pa mu je on poklonio biljku koja je onemogućila Kirkinu čaroliju nad Odisejom. Hermes je podučio Odiseja kako će Kirku prinuditi s isukanim mačem da povrati njegove ratnike u ljudski oblik. Kirka je bila nemoćna čarolijom protiv boga Hermesa, ali je iznudila od Odiseja da ostane na njezinom otoku još godinu dana. (Više je nego očito da je Kirka svojim ženskim šarmom šarmirala Odiseja – po Athumanunhu) Nakon godinu dana Kirka je bez otpora pristala da se Odisej vrati sa svojim ratnicima na Itaku, jer znala je da će se za kraće vrijeme radovati Odisejevu sinu kojeg je začela s Odisejom bez da je on toga bio svjestan. Tako je Kirka Odiseju dala dragocjene savjete i ispratila ga na putu za Itaku. Nakon povratka iz Podzemnog svijeta Odisej se opetovano našao na Kirkinom otoku, kamo je sišao po Kirkinom savjetu da otkrije korisne informacije za povratak na Itaku. Kad je Kirkin i Odisejev sin Telegon odrastao krenuo je na Itaku da potraži oca u pratnji svojih vojnika. Kad je Telegon sa svojom pratnjom stigao na Itaku, njegovi vojnici zapodjenuli su pljačku, a suprotstavio im se nitko drugi no Odisej sa svojim vojnicima. Nakon kraće bitke Telegon je ubio Odiseja ne znajući da mu je to zapravo otac. Telegon je mrtvo Odisejevo tijelo prenio sa svim počastima na otok Eeju i tamo ga svečano sahranio. Tako se vjeruje da Odisej još i danas počiva u Kirkinom zagrljaju negdje iza Heraklovih stupova (Gibraltar) (možda na Kanarima – po Athumanunhu).

Nastanak božanstva u mitologiji

Harpokrat – egipatski bog šutnje

Harpokrat (grč. Arpokratis, lat. Harpocrates) prema tumačenju starih Grka i Rimljana to je ime za egipatskog boga šutnje. Athumanunh će Vam skrenuti pozornost da drevni Egipćani u svojoj mitologiji nikada nisu imali boga šutnje. O čemu se tu onda radi pitat će se neki. Athumanunh će sada razjasniti tu misteriju koju su, da li svjesno, ili možda nesvjesno, a tko bi to mogao i znati ako ne Athumanunh, 'zakuhali' stari Grci i Rimljani nama današnjim modernim ljudima. Nemoj ti Athumanunh mnogo 'cifrati' nego objasni već jednom. Dobro, evo gdje je došlo do misterije. Stari Grci i Rimljani imenom Harpokrat su nazivali ljude koji su bili šutljivi, dakle nisu baš bili pričljivi, a naziv su izvukli iz mitologije drevnih Egipćana, tumačeći pri tomu da je Harpokrat bio egipatski bog šutnje. No, netko je tu nešto pobrkao i došlo je do nesporazuma koji se kasnije pretvorio u prekrasnu misteriju. Dakle, stari Grci vidjeli su kip predivne božice pravednice Izide pored koje je bio njezin malodobni sin Hor – p – khart (na drevnom egipatskom jeziku to bi značilo Horus mlađi, odnosno, dijete Horus, ili možda po Athumanunhu maleni Horus). Upravo taj mladac prikazan je kako siše palac (to slatko rade i današnja naša djeca, pa se očito to dopalo nekom od drevnih Egipćana i djecu su stali prikazivati kao malene ljude koji sišu svoj palac). E, sada neki 'pametnjaković' drevnih Grka, ili možda Rimljana, vidjevši tog mladca s rukom na ustima objašnjava kako je to zapravo božanstvo šutnje. Athumanunh će sada zaključiti – ništa se tako uporno ne zadržava u knjigama kao zabluda i to je to. Dok drevni Egipćani uporno tvrde da je to Horus dijete, sin Ozirisa i Izide, drevni Grci čuju da je to drevni egipatski bog šutnje. Tako smo mi današnji moderni ljudi naučili da bogovi u mitologiji mogu nastati na različite i čudne načine, pa čak i nesporazumom među ljudima. Zato Athumanunh voli mitologiju, divi joj se, jer u njoj su bezbrojne tajne što dobro su skrivene i čudnovato je to sjeme iz kojeg će kasnije niknuti sve religije, pa ako hoćete i sve filozofije kasnijih ljudi sve do naših današnjih modernih dana…

subota, 04.02.2006.

Egipatska mitologija

Jednom kada se Ra umori

Prolazeći mnogo godina iz dana u dan Nebom, iscrpljen svakodnevnim putovanjima iznad dvanaest egipatskih pokrajina, veliki bog Ra se umorio i iscrpio. Kada je bio mlad, Ra je bio snažan i jak, pa mu ta obveza i mnoge dužnosti nisu padale teško. Nakon noćnih bitaka sa demonima Duata, pred velikog Ra bi izašla Zvijezda Danica (Venera) donoseći mu čistu odjeću, brižno mu umivala božansko lice zaprljano u noćnim bitkama i prostirala mu doručak, a sve kako bi veliki Ra povratio snagu i bio spreman za dnevna iskušenja koja su ga tek očekivala. No, nakon mnogo godina pravednog vladanja i nakon silnih i teških noćnih bitaka koje bi zapodijevali mnogi neprijatelji, koji se opet nikada nisu suzdržavali od napada i gotovo nikada nisu mirovali, bezbrojna naporna i duga putovanja Nebom, na tijelu velikog Raa ostavili su tragove. Veliki Ra je ostario, bio je silno umoran, pa se požalio prvobitnim vodama Nuna. Bog Nun odlučio je pomoći Rau, pa je objasnio božici Neba, predivnoj božici Nut, kako da poprimi obličje 'nebeske krave' te da na svoja leđa primi onemoćalog boga Ra. No, teret je za božicu Nut vremenom postao pretežak, pa se i ona ubrzo umorila. Iako se predivna božica Nut i dalje svojski trudila nositi na leđima sada već potpuno onemoćalog Raa, njezine noge počele su podrhtavati. Ra je to vidio, pa je u pomoć pozvao boga Shua kojem je zapovjedio da podupre trbuh božice Nut i pomogne joj. Bogu Gebu Raa je zapovjedio da onemogući daljnji porast broja zmijske populacije na Zemlji (kako je to bog Geb učinio nije ostalo zapisano, no, zmijska je populacija svedena na bezopasnu brojnost, Athumanunh razmišlja da su možda tada stvorene životinje 'istrebljivači' zmija, poput mungosa i raznih orlova), pa se smatra da je Geb izvršio Raovu zapovijed. Ra je pozvao boga mudrosti, Totha, te mu predao zapise koji su bili volja Raova, pa je tog trenutka bog Toth postao izvršitelj Raove volje, ili zastupnik velikog boga Ra. Ra je stvorio pticu Ibis i majmuna Babuna koje je dao bogu Tothu da mu budu u pomoći. Ptica Ibis tako je postala glasnik boga Totha među ljudima, a majmun Babun odvraćao je neprijatelje Tothove svojim urlikanjem i 'keženjem' zubi. Tako je bog Toth sada imao moć Asti (uporaba snage Sunca i Mjeseca), pa sada i postaje jasnije zašto je bog Toth jedini mogao zaustaviti 'barku od milijun godina' kada se život malenog Horusa našao u opasnosti.

<	veljača, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...