Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 12.02.2006.
Grčka mitologija
Kirka – zanosna čarobnica
Kirka (grč. Kirke, lat Circe) kćer je boga Sunca Helija i njegove žene Perze, a u mitologiji se pojavljuje kao zanosna i proslavljena čarobnica. Lik prekrasne čarobnice Kirke dočarao i predočio nam je prvi puta Homer. Kirka je živjela na otoku Eeji na dalekom zapadu, a ljudi su tu rijetko dolazili. Na otok Eeji prvi su pristali Argonauti kada su se vraćali iz Kolhide sa zlatnim runom. Kirka ih je primila prijateljski iako je za Argonaute mogla imati i neprijateljske navade, jer Argonauti su ugrabili zlatno runo koje je pripadalo njezinom bratu, kolhidskom kralju Ejetu, a vođa Argonauta Jazon ubio je, uz pomoć Medeje Kirkine nećakinje, Apsirta sina kralja Ejeta, brata Medejinog i nećaka Kirkinog. No, Kirka je očistila Jazona i Medeju od krivice uz pomoć svoje moćne čarolije i susretljivo ih savjetovala kako će svladati sve poteškoće koje su ih očekivale na putu u Jolk, Jazonovu domovinu. Kao drugi od smrtnika na Kirkin otok dospio je Odisej na povratku iz Trojanskog rata. Odisej je poslao nekoliko svojih ratnika da istraže otok, ali ih je Kirka opila čarobnim napitkom i zamahom čarobnog pruta pretvorila u svinje. Odisej je odlučio da će prisiliti Kirku da njegovim ratnicima vrati natrag ljudski lik, a ta hrabrost Odisejeva izuzetno se dojmila boga Hermesa, pa mu je on poklonio biljku koja je onemogućila Kirkinu čaroliju nad Odisejom. Hermes je podučio Odiseja kako će Kirku prinuditi s isukanim mačem da povrati njegove ratnike u ljudski oblik. Kirka je bila nemoćna čarolijom protiv boga Hermesa, ali je iznudila od Odiseja da ostane na njezinom otoku još godinu dana. (Više je nego očito da je Kirka svojim ženskim šarmom šarmirala Odiseja – po Athumanunhu) Nakon godinu dana Kirka je bez otpora pristala da se Odisej vrati sa svojim ratnicima na Itaku, jer znala je da će se za kraće vrijeme radovati Odisejevu sinu kojeg je začela s Odisejom bez da je on toga bio svjestan. Tako je Kirka Odiseju dala dragocjene savjete i ispratila ga na putu za Itaku. Nakon povratka iz Podzemnog svijeta Odisej se opetovano našao na Kirkinom otoku, kamo je sišao po Kirkinom savjetu da otkrije korisne informacije za povratak na Itaku. Kad je Kirkin i Odisejev sin Telegon odrastao krenuo je na Itaku da potraži oca u pratnji svojih vojnika. Kad je Telegon sa svojom pratnjom stigao na Itaku, njegovi vojnici zapodjenuli su pljačku, a suprotstavio im se nitko drugi no Odisej sa svojim vojnicima. Nakon kraće bitke Telegon je ubio Odiseja ne znajući da mu je to zapravo otac. Telegon je mrtvo Odisejevo tijelo prenio sa svim počastima na otok Eeju i tamo ga svečano sahranio. Tako se vjeruje da Odisej još i danas počiva u Kirkinom zagrljaju negdje iza Heraklovih stupova (Gibraltar) (možda na Kanarima – po Athumanunhu).
| < | veljača, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...