Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 19.11.2005.

Grčka mitologija

Zeus se ponovno dosjetio da je njegov djed Uran uz pomoć svog sina Krona u dubinama unutrašnjosti Zemlje u zatočeništvu držao strašne Hekatonire (Storuke divove koji imaju pedeset glava i sto pari ruku – tako će ih Athumanunh opisati). Uz pomoć novih moćnih saveznika Zeus je napokon pobijedio, a svog oca i titane zauvijek sunovratio u vječnu tamu Tartara. Kad se proglasio vladarom svega što živi i postoji Zeus je odmah i požalio. Prva su mu opasnost bila njegova braća Had i Posejdon. Ipak, do borbe između božanske braće nikada nije došlo jer se ubrzo pojavi zajednički protivnik, a bila je to strašna božica Geja koja se razljutila zbog Zeusovog okrutnog postupka s titanima, pa se udružila s bogom vječite tame mračnim Tartarom s kojim je na Svijet donijela stoglavog nakaznog diva Tifona. Tifon je bio toliko strašan i velik da se pod njim, kada bi koračao, zemlja ulegla. Tifon je strašno urlao životinjskim rikama, a iz svojih zmajskih čeljusti rigao je uništavajuću vatru. Zeus ga je ipak, dakako uz pomoć svoje braće, te uz munje i gromove nadjačao i nakon duge i teške borbe sunovratio natrag u Tartar (vječitu tamu). Nakon toga Zeus je braći ponudio da kockom razdjele Svijet. Tako je Hadu pripao Podzemni, Posejdonu vodeni (morski) Svijet, a Zeusu je ostalo Nebo i Zemlja. (Athumanunh će još napisati da je Zeus varao na kocki i tako za sebe prigrabio najbolji dio) na početku svoje vladavine Zeus se ponašao kao pravi tiranin, pa je čak dva puta odlučio da uništi čovječanstvo (ljudski rod) koji mu se učinio beskorisnim. Oba puta ljude je spasio titan Prometej koji je ukrao vatru Zeusu i podario je ljudima, pa su oni tako preživjeli Glad i Hladnoću koju im je poslao Zeus. Drugi put je na ljude Zeus poslao Veliki potop, ali je opet reagirao titan Prometej koji je o tome obavijestio svog sina Deukliona i njegovu ženu Piru koji su se uspjeli spasiti i kasnije ponovno Svijet naseliti ljudima. Kasnije je Zeus malo popustio prema ljudima, ali je i prema bogovima bio tiranin. Svi su ga se bojali, ali jednom je pretjerao, pa su se bogovi Olimpa pobunili. Zeus bi bio sigurno svrgnut s prijestolja da mu u posljednji trenutak u pomoć nije priskočio div Brijarej. Još jedna pobuna skoro je Zeusa stajala vlasti, a bila je to pobuna čudovišnih dugokosih divova, ali u tomu ga je opet spasio njegov čovječni sin Herkul koji je pobijedio divove. Nakon što je nastupilo herojsko doba (jedno od razdoblja grčke mitologije) Zeus je postao 'podnošljiv' vladar iako je i dalje pravio probleme, no, ovaj puta nastradala je samo njegova žena Hera koju je naveliko i naširoko varao s mnogobrojnim božicama i smrtnim ženama. No, Athumanuh će opet zapisati da mu Hera nije ostajala dužna, ali ona je ipak bila krhkija, ženstvenija, pa su je Zeusove prijevare mnogo više pogađale nego starog razvratnika Zeusa njezine. Bilo kako da bilo svi bogovi konačno su Zeusa prihvatili za vladara i trudili se s njim ostati u dobrim odnosima, a ljudi pak su ga prihvatili za moćnog gospodara i opet se trudili udobrovoljiti ga beskrajnim darovima i žrtvama.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...