Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 20.10.2005.

Bogovi rata iz mitologija

Svetovid (Svantovit) – bog rata baltičkih Slavena

Prema različitim tumačenjima bog Svetovid bog je sunca i vjetra, bog koji proriče sudbinu, ali i bog rata. Prikazivan je kao vrlo veseo i snažan s glavom koja ima četiri lica koja istodobno gledaju na sve četiri strane Svijeta. U ruci drži luk kao simbol rata, a u drugoj mu je ruci rog za piće kao simbol trgovine koja također o njemu ovisi. Možda bi se ime Svetovid moglo protumačiti kao od riječi što označava svet i korijen glagola vidjeti, jer on doista ima četiri lica koja gledaju na sve četiri strane Svijeta, a Slaveni mu dolaze sa svih strana kako bi pod njegovom zaštitom trgovali, ali i ratovali. Prema Helmodu, Svetovid (Zvantevith), bog je zemlje na otoku Rujnu gdje žive Rujani koji ga osobito obožavaju, te ne dopuštaju da se u nj olako zaklinje niti da se pristup u svetište njegovo bez dozvole učini, pa makar i u ratna vremena. Na jednom drugom mjestu Helmod piše da je 1168. godine kralj Valdemar napao s moćnom vojskom otok Rujan. Nakon teških i krvavih bitaka konačno je zauzet otok, a kralj je zapovjedio da se idol Svetovida rasiječe na nekoliko dijelova i baci u vatru. Nakon ovoga Rujani su počeli silno mrziti kršćane, pa su svake godine jednog kršćana žrtvovali bogu Svetovidu. Međutim, Helmod ponekad poistovjećuje Svetovida sa Svetim Vidom ili Gijem, ali tu Athumanunhu nije jasno zašto bi onda Rujani žrtvovali kršćane kršćanskom svecu? Kult Svetovida spominje i Saks Gramatik koji je zapisao: 'Bješe kod Slavena u Arkoni na otoku Rujnu jedan idol kojeg osobito obožavaju, no lažno je prozvan Sveti Vid.' Dakle, Helmod i Gramatik slažu se oko postojanja Svetovida na otoku Rujnu. Polovicom IX. Stoljeća, u doba cara Ludovika II, pokušali su kaluđeri iz Korveja Rujane obratiti na kršćanstvo, ali su ih Rujani protjerali i ostali vjerni svom bogu Svetovidu. Tako je ostalo zapisano: 'I nema pod Nebom barbara koji bi gore mrzili kršćane i njihove svećenike kao ti ljudi… Od vremena kada su se prvi put odrekli vjere kršćanske to praznovjerje kod Rujana ostalo je još do naših dana.' Prema zapisima Saksa Gramatika Svetovid ima bijelog konja kojeg samo svećenik Rujana smije pasti i opremati, jer Rujani vjeruju da baš na tom konju Svetovid jaše i ratuje protiv neprijatelja Rujana. Isto tako Gramatik navodi da je glavni hram Svetovida podignut u gradu Arkonu, a da Svetovid ima toliko ukrasa i obličja da ih je sve nemoguće objasniti. Zašto je Svetovid na jednom prikazu prikazan kao muškarac i žena istodobno (ima bujne grudi) ostalo je nerazjašnjeno, a kada se uzme u obzir da mnoga imena slavenskih božanstava završavaju na vit-vid, moguće je da arkonski Svetovid ima srodne bogove kod ostalih Slavena, ili su oni samo neke od njegovih varijanti i obličja.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...