Svetovid (Svantovit) – bog rata baltičkih Slavena
Prema različitim tumačenjima bog Svetovid bog je sunca i vjetra, bog koji proriče sudbinu, ali i bog rata. Prikazivan je kao vrlo veseo i snažan s glavom koja ima četiri lica koja istodobno gledaju na sve četiri strane Svijeta. U ruci drži luk kao simbol rata, a u drugoj mu je ruci rog za piće kao simbol trgovine koja također o njemu ovisi. Možda bi se ime Svetovid moglo protumačiti kao od riječi što označava svet i korijen glagola vidjeti, jer on doista ima četiri lica koja gledaju na sve četiri strane Svijeta, a Slaveni mu dolaze sa svih strana kako bi pod njegovom zaštitom trgovali, ali i ratovali. Prema Helmodu, Svetovid (Zvantevith), bog je zemlje na otoku Rujnu gdje žive Rujani koji ga osobito obožavaju, te ne dopuštaju da se u nj olako zaklinje niti da se pristup u svetište njegovo bez dozvole učini, pa makar i u ratna vremena. Na jednom drugom mjestu Helmod piše da je 1168. godine kralj Valdemar napao s moćnom vojskom otok Rujan. Nakon teških i krvavih bitaka konačno je zauzet otok, a kralj je zapovjedio da se idol Svetovida rasiječe na nekoliko dijelova i baci u vatru. Nakon ovoga Rujani su počeli silno mrziti kršćane, pa su svake godine jednog kršćana žrtvovali bogu Svetovidu. Međutim, Helmod ponekad poistovjećuje Svetovida sa Svetim Vidom ili Gijem, ali tu Athumanunhu nije jasno zašto bi onda Rujani žrtvovali kršćane kršćanskom svecu? Kult Svetovida spominje i Saks Gramatik koji je zapisao: 'Bješe kod Slavena u Arkoni na otoku Rujnu jedan idol kojeg osobito obožavaju, no lažno je prozvan Sveti Vid.' Dakle, Helmod i Gramatik slažu se oko postojanja Svetovida na otoku Rujnu. Polovicom IX. Stoljeća, u doba cara Ludovika II, pokušali su kaluđeri iz Korveja Rujane obratiti na kršćanstvo, ali su ih Rujani protjerali i ostali vjerni svom bogu Svetovidu. Tako je ostalo zapisano: 'I nema pod Nebom barbara koji bi gore mrzili kršćane i njihove svećenike kao ti ljudi… Od vremena kada su se prvi put odrekli vjere kršćanske to praznovjerje kod Rujana ostalo je još do naših dana.' Prema zapisima Saksa Gramatika Svetovid ima bijelog konja kojeg samo svećenik Rujana smije pasti i opremati, jer Rujani vjeruju da baš na tom konju Svetovid jaše i ratuje protiv neprijatelja Rujana. Isto tako Gramatik navodi da je glavni hram Svetovida podignut u gradu Arkonu, a da Svetovid ima toliko ukrasa i obličja da ih je sve nemoguće objasniti. Zašto je Svetovid na jednom prikazu prikazan kao muškarac i žena istodobno (ima bujne grudi) ostalo je nerazjašnjeno, a kada se uzme u obzir da mnoga imena slavenskih božanstava završavaju na vit-vid, moguće je da arkonski Svetovid ima srodne bogove kod ostalih Slavena, ili su oni samo neke od njegovih varijanti i obličja.
Post je objavljen 20.10.2005. u 21:45 sati.