Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 30.09.2005.

Mitološki ratnici i junaci

Heraklo je izrastao u visoka mladića, ponosna držanja, blistava pogleda, snažna preko svake granice za njegovu dob. Heraklu su najdraže bile samotne skitnje pod vedrim i širokim Nebesima, te marljivo učenje kako se valja boriti, ali i kako valja razmišljati. Postao je vrsni strijelac lukom, impresivno je rukovao sulicom (kopljem), a najdraže oružje bila mu je kijača (toljaga) koju je sam istesao iz divlje masline. No, došlo je i doba kada je Heraklo trebao izvršiti dvanaest zadaća (poslova) koji će ga učiniti bogom. Prvu zadaću (posao) dobio je od bratića Euristeja, a to mu je trebala biti i posljednja, jer Heraklo je trebao ubiti strašnu zvijer, nemejskog lava čija je koža bila tako debela da je ni jedno poznato oružje nije bilo u stanju probiti. Kad je Heraklo stigao u Nemeju nije mogao nikoga pronaći tko bi mu kazao gdje obitava strašni nemejski lav. Naime, svi koji su se suočili s lavom sada su bili mrtvi. Heraklo je odlučio sam potražiti lava, pa je slijedio njegove tragove sve do jazbine u kojoj je zvijer obitavala. Heraklo je lava dočekao na ulazu u njegovu jazbinu kada se vraćao iz lova grive poškropljene krvlju svojeg plijena. Heraklo odapne strijelu na lava, ali se ona odbije od njegove kože. Tada Heraklo na lava potegne svoj mač, ali je uzaludno udarao. Nije uspio ni okrznuti lava. Heraklo odbaci svoje oružje, uđe u spilju za lavom i jednostavno ga udavi golim rukama. Odere lavu kožu te se njome ogrne kao oklopom. Kada je stigao u Mikenu otišao je sam kod bratića da mu priopći da je izvršio zadaću. Euristej je protrnuo od straha i zamalo se onesvijestio kad je ugledao Herakla ogrnutog kožom strašne zvijeri. Naime kukavica Euristej pomislio je da bi Heraklo mogao i njemu učiniti nešto slično kao i lavu. No, Heraklo nije bio tih nakana, ali mu Euristej zapovijedi: 'Više mi nemoj dolaziti osobno javljati da si izvršio zadaću! Dosta je da samo pošalješ po nekom glas o učinjenom.' Druga Heraklova zadaća bila je da ubije strašnu Hidru. Hidra je mitsko čudovište toliko strašno da je već i njezin smrdljiv zadah bio smrtonosan, a imala je više glava. Kad bi Heraklo jednu odsjekao na tom mjestu izrasle bi joj dvije nove glave. Napokon je Heraklo ipak uspio ubiti čudovište. Zadaće su se redale redom, Heraklo protiv kirenejske košute, erimantskog vepra, stimfalijskih ptica, kretskog bika (ovo nije Minotaur, nemojte to pomiješati), Diomedovih kobila i Gerionova stada. Poslali su ga također i da ukrade zlatni pojas Amazonske kraljice Hipolite, a koji je Euristej poželio pokloniti svojoj kćeri. Sve poslove (zadaće) koje je Euristej zadao Heraklo ovaj je uspješno obavio, a Euristej je na kraju zaključio da se Heraklo bori i lovi podjednako dobro i umješno, pa je posljednja tri osmislio malo drugačija, a u pravo o njima napisat će vam Athumanunh, ali drugi put.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...