Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 23.09.2005.

Mitološki ratnici i junaci

Oduvijek su se svi pitali zašto su Trojanci bili toliko naivni pa su u grad uvukli Trojanskog konja koji ih je koštao života i pada grada. Odgovor je opet Odisej, on je izmislio priču koju je Sinon tako vješto prodao Trojancima koji su mu povjerovali. Evo priče. Kada je Prijam upitao Sinona poradi čega su Ahejci izgradili tako velikog konja on je odgovorio: Na savjet vrača Kalhanta poradi toga jer su bogovi obećali da će taj Trojanski konj štititi Troju od nedaća umjesto pozlaćenog kipa božice Atene koji su Odisej i Diomed ukrali. Poradi toga konj je morao biti toliko velik da ga Trojanci ne bi mogli uvući u grad kroz svoja vrata, a time Troja ne bi bila zaštićena. Trojanci su nasjeli Odisejevoj priči i razrušili su dio bedema kud su uvukli konja u grad. U unutrašnjosti velikog drvenog konja bili su skriveni najbolji ahejski ratnici koje je opet Agamamnonu predložio sam Odisej. Bili su to: Odisej, Ahilejev sin Neoptolem, spartanski kralj Menelaj, argejski kralj Diomed, kopljonoša Ajaks, lukonoša Filoktet, te Epej graditelj konja. Sve se odvijalo prema Odisejevoj zamisli, ali zamalo da je sve krenulo naopako. Naime, stari Laokont bjesnio je dograbio koplje jednog trojanskog ratnika i silovito ga zabio u bok drvenog konja. Tog trenutka Ahejcima i samom Odiseju u pomoć je priskočila ljepokosa božica Atena kojoj je već svega pomalo bilo dosta, pa je odlučila da se pad Troje već jednom dogodi i završi se taj nesretni rat koji više nije imao nikakvog smisla. Iz mora su izronile dvije strašne zmije i dograbile Laokonta i njegova dva sina, te ih povukle u morske dubine gdje su zauvijek nestale sa svojim žrtvama. Preplašeni Trojanci sve su to protumačili kao gnjev i srdžbu bogova poradi oskvrnuća drvenog konja koji je trebao zamijeniti ukradeni kip božice Atene. Trojanci su se presretni sretnim završetkom rata odali velikom slavlju i pretjerivanju u jelu i pilu. Kad ih je umor i pijanstvo svladalo svi su redom pozaspali, spavali su čak i stražari na bedemima koji su deset godina budno i pozorno štitili bedeme. Sinon je povukao zasun na skrivenim vratima konja, a iza njih su se pojavili Odisej i njegovi odabranici. Bakljom je označeno mjesto na trojanskom bedemu gdje je on bio porušen, a upravo tuda su u grad ušli mnogobrojni ahejski ratnici. Kad su se prenuli iz strašnog sna trojanski ratnici pružili su doista snažan, ali očajnički otpor. Gotovo svi trojanski ratnici i muškarci izginuli su u okršajima s ahejskim svuda po gradu koji se sve više pretvarao u buktinju. Neki su pokušali gasiti požare i pružiti posljednji otpor u Prijamovoj palači, ali obećanje boga potoka i blata Simoisa dano bogu Hefestu da vode potoka neće više nikada pomoći Trojancima sada se ispunilo. Žene i djeca koja nisu pobijena u divljačkim naletima Ahejaca kasnije su prodana u roblje, ali iz Troje se ipak spasio dardanski kraljević Eneja s nekoliko muškaraca i žena. Bili su to preci tek nadolazećih Rimljana koji će kasnije uništiti grčku prevlast i dominaciju u starom dijelu poznatog nam Svijeta.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...