Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 17.09.2005.

Mitološki ratnici i junaci

Odisej – junak bez straha, no, ne i uvijek bez mane

Odisej (grč. Odysseus, lat. Ulixes – sin junaka Laerta i njegove žene Antiklije) kralj je Itake i još je jedan od niza mitoloških junaka. Najveću slavu Odisej je stekao tijekom Trojanskog rata gdje je bio junak bez straha, no, ne i uvijek bez mane. Međutim, dok u grčkim mitologijama Odisej s ljudskim manama postaje i ostaje uvijek pozitivan, u mitologiji (pričama) starih Rimljana on zauzima gotovo uvijek negativni lik. Naime, sjetite se što Vam je Athumanunh prije napisao: Rimljani su sebe kazivali da su Enejini potomci, a time i potomci Trojanaca, pa je gotovo razumljivo zašto oni mrze Odiseja kojega su smatrali glavnim krivcem za propast Troje. No, ostavimo sada Troju po strani i vratimo se Odiseju. Dakle, Odisej po očevoj strani ima podrijetlo od samog Zeusa, a po majčinoj strani od boga Hermesa – božanskog skoroteče (glasnika). Odisejev otac Laert kraljevskog je podrijetla, ali nije imao svoje kraljevstvo. Kraljevstvo Itaku stekao je ženidbom s bajnom Penelopom, kćerkom akaranskog kralja Ikarija i njegove žene Peribeje. Kraljevstvo Akarije obuhvaćalo je otok Itaku, Kefaloniju i Zakint, te uski rub kopna. Odisej je bio podjednako mudar i lukav, vladao je pravedno, odluke donosio uvijek u suglasnosti sa skupštinom i voljom naroda, a sa svim susjednim kraljevima živio je u miru i nikada nije ratovao. Odisej je miru podredio sve, pa je prvu slavu stekao još kao mladić i to onog trenutka kad su se sinovi ahejskih kraljeva posvađali oko naklonosti predivne Helene pokćerke spartanskog kralja Tindareja. (prokletstvo Helenine ljepote zamalo je dovelo da rata između ahejskih kraljeva, baš onako kako će nekoliko godina kasnije dovesti do Trojanskog rata) Odisej je savjetovao spartanskom kralju Tindareju nešto što je tada bilo nesvakidašnje. Naime, savjet je bio da se odluka kome će pripasti njezina ruka prepusti samoj Heleni, a svi ostali kraljevići morali su se obvezati prisegom da će se pokoriti njezinoj volji i svakog mu trenutka priteći u pomoć ako se netko od ostalih ne bude pridržavao prisege. (poradi te prisega kasnije je Menelaj tražio da mu se sa svojom vojskom u pohodu na Troju pridruže svi ahejski kraljevi sa svojom vojskom) Otmica kraljeve žene u to herojsko doba smatrala se strašnom uvredom koja se mogla sprati samo krvlju otmičara. Prvi i jedini od ahejskih kraljeva koji se oglušio na prisegu bio je upravo Odisej, jer on je smatrao da je dovoljno učinio za Menelaja. (Naime Odisej se u međuvremenu oženio lijepom Penelopom i dobio predivnog sinčića Telemaha) Kralj Agamemnon poslao je junaka Palameda sa zadaćom da uvjeri Odiseja da je ta uvreda nanijeta svim ahejskim kraljevima, a sam pohod obećava veliku slavu i plijen. No, Odisej se nije dao lako nagovoriti na promjenu mišljenja.

<	rujan, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...