Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 10.09.2005.

Mitološki ratnici i junaci

Napokon, kada je sve više postajalo jasno da trka Ahileja i Hektora nema nikakvog smisla, umiješala se božica Atena. Ona na prijevaru nagovori Hektora da stane i zapodjene dvoboj s Ahilejom. U tom dvoboju na život i smrt, a kojeg su se užasnuli i sami bogovi, pobijedio je Ahilej. On je ubio Hektora, vezao ga za svoja bojna kola i tri puta obišao trojanske zidine, na užas Trojanaca, a potom Hektorovo tijelo bacio ahejskim psima. Ovo je strašno razljutilo Zeusa, pa je on Tetidi zapovjedio da odmah obuzda svoga sina. Tetida je dakako poslušala, pa kad je pod krinkom noći stari Prijam došao Ahileju u šator da moli za tijelo svoga mrtvoga sina Hektora, Ahilej je bio ganut njegovim bolom i zapovjedio je Mirmidoncima da otprate Prijama i tijelo Hektora kroz redove Ahejaca. Još je obećao starom Prijamu da dvanaest dana Ahejci neće napadati Troju kako bi Trojanci dostojno sahranili tijelo svog najvećeg junaka. (Ovim postupkom Ahilej se iskupio za sva nedjela nedostojna velikog mitološkog junaka, pobijedio je svog neprijatelja, ali i samu svoju jarost. Ponovno je postao čovjek. U bitkama koje su predstojale Ahilej je još u dvoboju ubio Amazonsku kraljicu Pentesileju koja je sa svojim ratnicama došla u pomoć Trojancima, a kasnije i novog trojanskog vojskovođu (nakon Hektora) Memnona koji je Troji stigao u pomoć iz daleke Etiopije. Naime, nakon što je ubio Memnona Ahilej je naumio provaliti kroz velika Skejska vrata kod kojih ga je dočekao sam bog Apolon. Ahilej je zaprijetio Apolonu svojim velikim i teškim pelejskim kopljem, ako se mu ne skloni s puta. Apolon se doista maknuo Ahileju, ali ne od straha, već od želje za osvetom Ahileju poradi nanijete mu uvrede. Tako je Apolon potražio Parisa kojeg je nagovorio da strijelu odapne na Ahileja, a koju je on skrenuo i naveo na petu Ahilejevu. Glasnu bojnu viku ahejskih i trojanskih ratnika nadjačao je iznenada jezivi krik Ahileja koji je bio pogođen u petu. Ahilej se s užasom u očima srušio na zemlju takvim treskom da su popucali veliki zidovi Troje. No, istog trenutka ponovno je skočio na noge, iščupao strijelu iz pete, ali na vrhu strijele bile su metalne kukice koje su razderale tkivo Ahilejeve pete. Ahilej je silno krvario i naglim gubitkom krvi osjetio da mu se život gasi. Strašnom je kletvom prokleo Trojance i Apolona, te izdahnuo. Sada se opet razbuktala strašna bitka za Ahilejevo tijelo. Na kraju su Ahejci konačno uspjeli oteti Ahilejevo tijelo iz ruku Trojanaca i sahraniti (pomiješati pepeo s Patroklovim) ga na mjestu iznad kojeg su podigli visoki nadgrobni spomenik od gline koji je dugo podsjećao na slavu dvojice Ahejaca. Ahilej tako nije doživio pad Troje, a njegov sin Neoptolem za njegovu smrt kasnije se osvetio samom Prijamu kojeg je ubio na Zeusovom žrtveniku u Troji.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...