Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 31.08.2005.

Mitološki ratnici i junaci

Otac Pelej, koji zbog starosti nije mogao poći u ratni pohod, sinu Ahileju darovao je svoj oklop, veliko koplje od tvrdog jasena i bojna kola koja su vukli besmrtni konji. Sve to božansko oružje Peleju su darovali bogovi u trenutku kada se oženio božicom Tetidom. Ahil pak ih je itekako znao rabiti u bitkama pod tvrdim zidovima Troje. Devet godina hrabro se Ahilej borio na čelu Mirmidonaca pod zidinama Troje, devet je godina pojava Ahileja i samo njemu odanih Mirmidonaca izazivala grozu i strah u redovima Trojanaca. Ahejska (grčka) i trojanska vojska i vojskovođe podjednako su poštovali i divili se Ahilevoj hrabrosti i ljudskosti, no, ne i Agamemnon. Iako je Agamemnon bio veliki kralj i vojskovođa, ipak ga nisu krasila obilježja ljudskosti. Naime, mrzio je Ahileja i nikako se nije mogao pomiriti da je njegov podređeni bolji od njega. Dugo je Agamemnon prikrivao svoju ljubomoru i netrpeljivost prema Ahileju, a onda jednom, bilo je to desete godine opsade Troje, nije se mogao suzdržati i izazvao je svađu s Ahilejom koja je umalo dovela do raspada cijele ahejske vojske. Te desete godine opsade Troje u grčkom je taboru zavladalo nezadovoljstvo i veliki nespokoj. Vojnicima je bilo dosta ratovanja koje nikamo nije vodilo, a vojskovođama je sve više smetala neodlučnost za zapodijevanje odlučujuće i konačne bitke, a sve su više i uviđali da od bogatog plijena neće biti ništa. U taboru se sve više osjećala nestašica, a naročito je nedostajalo hrane. Da bi ahejskoj vojsci podigao ćudoređe i vratio samopouzdanje, Ahilej je sa svojim Mirmidoncima napao jedno susjedno kraljevstvo Troji i tamo pribavio obilje hrane i živežnih potrepština za vojsku. U tom je pohodu oteo i kćer Krisovu imena Kriseida. Kris je bio svećenik boga Apolona. Diobom plijena lijepa je Kriseida pripala Agamemnonu, a Ahilej nije imao ništa protiv jer je volio Briseidu koju je zarobio u prethodnom pohodu. No, slijedećeg dana u taboru Ahejaca pojavio se Kriseidin otac i zatražio od Grka natrag svoju kćer, te za nju ponudio veliki otkup. Iako se svim vojskovođama dopala ponuda, Agamemnon je to odbio uz obrazloženje da mu se djevojka dopada i da je neće dati ni za što na svijetu. Svećenik Kris je otišao, ali se obratio bogu Apolonu sa zamolbom za osvetu Ahejcima. Apolon ga je uslišao, sišao je s Olimpa i srebrenim lukom i strijelama taborom Ahejaca proširio je kugu. Vojnici su umirali, a Agamemnon ništa nije poduzimao da umiri gnjevnog boga Apolona. Kada je stanje postalo nepodnošljivo Ahilej je sazvao sabor vojskovođa (kraljeva) kako bi na njemu odlučili što im je činiti. Agamemnon se silno uvrijedio što je Ahilej sazvao sabor, pa je odlučio da mu se osveti. Kada je vrač Kalhant objavio skupštini da se Apolon može udobrovoljiti tako da se Kriseida vrati ocu bez otkupnine, te da mu se Ahejci ispričaju, Agamemnon se okomio i na samog Kalhanta. Ahilej je stao u obranu staroga Kalhanta, a Agamemnon je teškim uvredama napao Ahileja i okomivši se na pitanje njegove časti. Na kraju je Agamemnon obećao da će se poradi interesa vojske odreći Kriseide, ali da će u zauzvrat uzeti jednu od robinja svojih podređenih. Naravno, izabrao je Briseidu. Ahilej se ponio časno i poštujući stegu pomirio se da Briseida pripadne Agamemnonu, no, pred svima se obvezao da više neće ratovati i bojevati sve dok mu se Agamemnon ne ispriča za nanijete uvrede i pred cijelom ga Ahejskom vojskom ne zamoli da se vrati u bitke. Otišao je na obalu mora i iz plavetnih dubina dozvao je svoju majku božicu Tetidu, te je zamolio da se zauzme za njega kod Zeusa. Dakako, stari 'ženskar' Zeus nije odolio čarima Tetide, pa je zapovjedio svim božicama i bogovima da se do daljnjeg ne miješaju u sukob Ahejaca i Trojanaca.

<	kolovoz, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...