Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 29.08.2005.

Mitološki ratnici i junaci

Ahilej – (grč. Akhileus, lat. Achilles, sin je fitijskog kralja Peleja i morske božice Tetide)

Najveći je od sto tisuća Ahejaca (Grka) pod Trojom, nitko mu ravan po snazi nije, niti ga itko mogao nadmašiti u odvažnosti, okretnosti i brzini, a ni po otvorenoj i prijatnoj ćudi ravna mu bilo nije, bio je muževan i lijep (možda ljepši i d samog boga Apolona, pa su se zato i njih dvoje zakačili pod Trojom). Posjedovao je sve vrline koje trebaju krasiti muškarca i velikog ratnika, sudbina mu je dala sve, ali samo jedno ne. Nije imao sreću. Rodio se u braku koji su njezinoj majci nametnuli bogovi. Mitologija je zapamtila da je on trebao biti Zeusov sin koji ga je trebao nadvisiti, no, kada je to Prometej u zamjenu za slobodu otkrio Zeusu, stari ženskar se silno uplašio i uredio da se Tetida prekrasna morska božica uda za smrtnog čovjeka. Kada se rodio, Tetida je Ahila uronila u vode podzemne rijeke Stiksa, pa mu je cijelo tijelo, osim pete za koju ga držala majka, prekrio nevidljiv i neprobojan oklop. Već kao desetogodišnji dječak golim je rukama zadavio vepra i dostigao jelena u punom trku. Do svoje mladenačke zrelosti naučio je sve što je tadašnjem ratniku i junaku bilo potrebito. Ponašao se kao pravi muškarac, prijateljski i naklono prema prijateljima, s poštovanjem i dubokom uvaženosti prema ženama, te s velikom hrabrosti i dostojanstvom prema neprijateljima. Znalački i vješto rukovao je oružjem, vidao je bojne rane svojim suborcima, svirao je liru, pjevao je i plesao… Njegova majka Tetida znala je za proročanstvo da će pred njezinog sina biti stavljen strašan izbor sudbine (sudbini nitko pobjeći nije mogao ni ljudi, ali ni bogovi). Naime, sudbina mu je odredili dugi život bez slave, ili kratki i vrlo slavan život. Iako mu je silno kao majka željela slavu i uspjeh u životu, Tetida se ipak, opet kao i svaka brižna majka, odlučila za dug život svoga sina. Kada je doznala da se ahejski (grčki) kraljevi spremaju u pohod na Troju, sakrila je Ahila kod kralja Likomeda na otoku Skira. Na dvoru kralja Likomeda koji je imao samo kćeri, Ahil je bio obučen u ženske haljine i po cijele dane provodio je u vrtu s prekrasnim kraljevim kćerima. Agamemnon, glavni zapovjednik grčke vojske u pohodu na Troju, uz pomoć vrača Kalhanta saznao je gdje se skriva najveći ratnik. U namjeri da ga dovedu krenuli su kralj Itake Odisej i kralj Arga Diomed. Njih dvoje prerušili su se u trgovce i zatražili su prijam kod kralja Likomeda. Pred njegove kćeri rasprostrli su silne nakite, skupocjene tkanine i tisuću sitnica koje su ženama potrebite, a kao slučajno tu se našao i jedan mač. Po dogovoru, jedan od Odisejevih ratnika uletio je u dvoranu i povikao da neprijatelj napada kraljev dvor. Sve Likomedove kćerke u strahu i panici stale su vrištati i razbježale su se, no, jedna od njih dohvatila je čvrsto mač, riješena da se bori. Bio je to Ahil veličanstveni ratnik. Bez dugog nagovaranja Ahil je pristao da se pridruži Ahejcima na pohodu protiv Troje, a time je i izabrao kratak, ali slavan život. Od njegova nauma nitko ga više nije mogao odvratiti, ni majka Tetida, a ni Dejdamija Likomedova najstarija kćer koja mu je otkrila da očekuje njegovo dijete. Ahil je skupio pet tisuća svojih Mirmidonaca. (Mirmidonci su potomci mitskih hrabrih ratnika, prema mitologiji nastali su od mrava, a jedino su se na Ahilov poziv odazivali i jedino su s njim na čelu pristali poći u pohod na Troju).

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...