Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 28.08.2005.

Egipatska mitologija

Nebeska Duga – šarena zmija koja guta kišu

Prema mitologiji drevnih Egipćana, a i mnogih drugih drevnih afričkih naroda (plemena) zmije se povezuju s nestankom vodenih izvora, presušivanjem bunara, prestankom kiše… Još i danas kada prestane padati kiša na nebu se može primijetiti prekrasna šarena duga. No, drevni su Egipćani dugu smatrali za veliku šarenu (raznobojnu) izvinutu zmiju koja je popila kišu. Poput drevnih Egipćana isto mitološko vjerovanje zadržalo se i kod afričkih plemena Eve i Kikuju koja vjeruju da se nakon kiše protiv strašne zmije imena Mukungu Mbura (duga) žestoko bori ratnik imena Vadua (u prijevodu – sin Sunca). Kad Vadua pobijedi Mukungu Mburu kiša će ponovno padati i žednu zemlju natopiti vlagom. Ako idemo dalje u legende i mitologije afričkih plemena sve više nalazimo sličnosti sa mitologijom drevnih Egipćana. Tako je i sa zmijama koje čuvaju izvore rijeka i bunare. U delti rijeke Niger tako postoje zmije čuvarice vode, a poznate su narodu Vanjaruanda, Hotentoti, Nama i Ijo. U Sudanu pak, zmija koja čuva vodu, svake nedjelje traži u zauzvrat za vodu po jednu mladu djevojku. Tako je bilo sve dok se nije pojavio ratnik junak koji je, zaljubljen u djevojku koja je trebala postati žrtva zmiji za vodu, odlučio da ubije tu strašnu neman i narodu osigura vodu, a sebi družicu. U plemenu Remba pak opet postoji osmoglava zmija koja uskraćuje vodu ljudima. Tu osmoglavu zmiju ubili su lavić i bik. Drevni pak su Egipćani smatrali da u pećini gdje izvire Nil postoji velika zmija koja čuva dragocjenu vodu Nila. Kako je život Egipta zavisio o poplavama Nila, tako su i drevni Egipćani prikazivali izvor Nila kao boga Hapia koji pobjedom nad zmijom koja čuva vodu, izaziva poplavu koja za Egipat život znači.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...