Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
subota, 27.08.2005.
Egipatska mitologija
Menet i Mesektet - dnevna i noćna 'barka od milijun godina'
Dakle, borba između Raa i Apofisa neprekidno traje, a uvijek završava pobjedom Raa, no, svake noći Ra mora doskočiti novim smicalicama i zasjedama koje mu priprema Apofis. Kada svake večeri Raova barka Menet doplovi do Zapadnih planina (kod Zapadnih planina prema mitologiji drevnih Egipćana nalazi se ulaz u Duat -podzemni svijet). U trenutku kada Ra prelazi iz barke Menet u barku Mesektet u znak pozdrava oglase se pavijani (majmuni posvećeni bogu Totu). '… Ti si stvorio pavijane da pjevaju o tebi, da plešu oni ispred tebe i da ti uzvikuju pohvale…' Nakon toga Ra plovi podzemnim Nilom koji protječe kroz zemlju Amentet (zemlja mrtvih u kojoj vlada Oziris) i Raova barka prolazi kroz dvanaestero vrata (dvanaest noćnih sati). Upravo svih dvanaest vrata čuvaju strašne zmije i tu predstoji opasnost za Ra. Prema mitologiji u tim trenucima iz svojih grobnica izlaze duše mrtvih (ba) i pozdravljajući Raa na trenutak ponovno uživaju u toplini Sunca. '…slava tebi Ra! Tebe poštuju stanovnici Amenteta klanjaju ti se i hvale tebe koji ideš u miru. Raduju se oni kada ti donosiš svjetlost Ozirisu gospodaru vječnosti. Otvaraju se ponovno oči onih koji žive u Amentetu i puna su njihova srca radosti kada tebe ugledaju…' No, ponoć brzo prolazi i približava se trenutak strašne bitke koju će zapodjenuti Ra i Apofis. Apofis ispija svu vodu podzemnog Nila u namjeri da spriječi daljnju Raovu plovidbu. Sada se pojavljuje druga zmija, strašna Raova zaštitnica, zmija Mehen, pojavljuju se i neustrašivi Raovi mornari s noževima u rukama, a pojavljuje se i 'Velika Devetka' paut boga Ra, svi naoružani kopljima i harpunima. Žestoko udaraju na Apofisa i bodu ga svojim kopljima, harpunima i noževima u sve pregibe njegove, sve do trenutka kada ne isteče sva voda koju je on popio i ne omogući se daljnja plovidba Raove barke Mesektet. '… velika zmija Mehen na čelu tvom rasijeca kičmu Apofisu strašnom i pobjeđuje ga, napada ga Izida veličanstvena i pobjeđuje ga, napada ga i Neftida šutljiva i ranjava ga, pogađa ga Tot tri puta veličanstveni i obara ga. Silno se bori Devetka s njim, a onda stiže i Horus sa ratnicima svojim u čijim su rukama noževi…' Na kraju Apofis popušta i Raova barka kroz Istočne planine natrag se uzdiže na Nebo. '…snažan je Ra, slab je Apofis, postoji Ra, nema tebe Apofise…' Vrata horizonta širom se otvaraju, a Ra se umiva u jezeru na poljima Iaru i odijeva on svoju crvenu odjeću, te svečano prelazi u barku Menet.
| < | kolovoz, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...