Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
četvrtak, 25.08.2005.
Egipatska mitologija
Neprijatelji Raovi
O neprijateljima boga Sunca, moćnog Ra, drevni egipatski tekstovi govore u svim zapisima i na mnogim mjestima. Athumanunh je pokušao da ih, opet na sebi svojstven način, nekako sistematizira, pa ih je podijelio na: 1) neprijatelji iz vodene stihije (senek en mu – vodeni kaos) gdje dolaze krokodili i nilski konji, te kaotični 2) zemaljski neprijatelji škorpioni i zmije. Međutim, kod zmija treba razlikovati prijateljske od neprijateljskih. Božica plodnosti Renenut (žena s glavom kobre) jedna je od prijateljski nastrojenih božanstava. Tu je i božica smrti Meritseger (ona koja voli tišinu), pa strašna zmija Mehenta (ona koja opasuje Zemlju), pa strašna zmija Sata (sin zemlje), a najstrašnija među njima je ipak Apofis (Apep) koji utjelovljuje svu zloću u sebi. Međutim, Ra ima svesrdno pomoć dobre zmije poput Mehena koji žestoko udara po Apofisu, a tu je i Heptep, Nehbekau, Meret, Uatjet (sve redom vrsni ratnici i ratnice, prijateljski naklonjene zmije bogovima i ljudima. Ponekad u tim strašnim noćnim bitkama u pomoć, Rau priskoči, Serek (škorpion) brat od Mafdet, veličanstvene ratnice u obliku risa (mačka, ali to nije Bastet!). Padom Seta s pramca 'barke od milijun godina' izgledalo je da će Apofis sa svojom mračnom silom konačno pobijediti Raa i njegovu silu svjetla, ali ne zadugo, jer na pramcu se pojavi ahaui (biće slično anđelu) Sia (odnosno božanska volja) koji također 'zmijski ratnik', ali u tijelu čovjeka udara po Apofisu i sve do dolaska Horusa Behdetskog (Krilatog Sunca) i njegove silne božanske vojske, Sia hrabro podnosi udare i odolijeva navalama Apofisa. Dakle, slijedećih nekoliko postova Athumanunh će uporabiti za objašnjenje o navadama dobra i zla, odnosno o dobrim i zlim zmijama iz drevnih egipatskih mitologija. Naravno, na kraju na slici Athumanunh je prikazao božicu Mafdet (kao drevno egipatsko božanstvo i kao Athumanunhovo poimanje) o kojoj su drevni Egipćani ovako zapisali: …'natrag ti koji dolaziš, rode Apofisov! Drhti! Ja sam Mafdet od Ra poslana! Drhti! Natrag! Uništavam otrov tvoj i Ra pobjeđuje, bogovi pobjeđuju! Srce je tvoje iščupala Mafdet, a škorpion te okovao, tebi je istina ranu namijenila…' Jasno je da su Mafdet i Serekh, brat njezin, stali na put nekom od roda Apofisovog u obrani 'barke od milijun godina'.
| < | kolovoz, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...