Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
utorak, 23.08.2005.
Egipatska mitologija
Izidino lukavstvo
Izida veličanstvena tijekom spora, između Seta brata njezinog i Horusa sina njezinog, baš kao i božanski paut (moćna devetka – devet bogova koji su u Anuu) bila je na velikoj muci i kušnji kome osporiti, a kome dati pravo na prijestolje Ozirisa pravednog. Zato 'božanski paut bogova koji su u Anuu' oformi 'sud božanski' koji je trebao pratiti sam tijek spora Seta – moćnog ratnika s pramca 'barke od milijun godina' i mladoga Horusa sina Ozirisovog. Izida odluči nadmudriti brata Seta u korist sina Horusa. Evo kako je to zabilježila mitologija:
' … Obveže se Set Velikom Ra: Neću se ja pokoravati sudu dok se Izida u njemu nalazi! (U velikom pautu bogova koji su u Anuu nalazi se i Izida) Veliki Ra tada božanskom sudu zapovijedi: Otplovite u zemlju Amenteta, na Unutarnji otok, pa im tamo presudite! Kažite splavaru Akenu da niti jednu ženu Izidi nalik ne prevozi nipošto u Amentet! Preveze se tako 'božanski sud' preko jezera što okružuje Amentet i iskrca se na otok Unutarnji, pa posjedaju tako bogovi ispod sjene Raove. Izida se preruši u staricu i pristupi Akenu koji je sjedio pored splavi svoje. Izida se obrati splavaru Akenu: Ja dođoh k tebi da me prevezeš na otok Unutarnji jer nosim ovaj kruh dječaku koji gladan već danima čuva malo stado na otoku Unutarnjem. Aken joj mirno odgovori: Zapovjeđeno mi je da ne prevozim ni jednu ženu. Izida ga odmah upita: Da li se to što ti je zapovjeđeno i Izide tiče? Aken joj ne odgovori jer je sada prepoznao Izidu, već je upita: Što ćeš mi dati ako te prevezem na otok Unutarnji? Izida mu odgovori: Dat ću ti ovoga kruha božanskoga. Aken se nasmije: Što će meni kruh božanski, pa zar da te ja za kruh prevezem na otok Unutarnji ako mi je zapovjeđeno da ni jednu ženu ne prevozim? Izida mu tada ponudi: Evo, dat ću ti svoj zlatni prsten koji mi je na ruci od rođenja. Aken to prihvati i preveze Izidu na otok Unutarnji. Izida se sada pretvori u predivnu mladu djevojku, te krene prema sjeni Raovoj gdje otpočiva 'sud božanski'. Ugleda je Set i pođe joj u susret. (Naime, poradi moćne Izidine magije jedino ju je Set od svih bogova i vidio) Set joj priđe i upita je: Tko si ti djevojko prelijepa? Izida mu mirno odgovori: Ja sam bila žena pastirova, moj gospodaru, rodih mu sina, a kad on umre i sin mu stoku preuzme dođoše stranac u kolibu moju. Istuče sina moga, ote mu stoku oca njegova, a mene otjera. Ja želim da se ti boriš za moga sina! (Izida zna da je Set moćan i ponosan ratnik i da ga nepravda boli, pa on se svake noći žestoko bori na pramcu 'barke od milijun godina' s moćnom vojskom Apofisa neprijatelja Raovog) Kaza joj tada Set: Zar da stoka pripadne tuđincu kada je tu sin gospodara?! Istog trenutka Izida se pretvori u jastreba ptičara, te se vine u visinu pobjedonosno kličući: Plači nad sobom, jer usta tvoja vlastita rekoše pravdu i razum te tvoj vlastiti osudi! Što još hoćeš?! …
| < | kolovoz, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...