Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 22.08.2005.

Egipatska mitologija

Ra na Zemlju šalje Hator

… reče Ra tada Nunu: 'Najstariji među bogovima od koga postadoše bogovi. Gle, ljudi stvoreni od oka moga smisliše zla dijela protiv mene i bogova. Čekao sam, nisam ih ubio, prije nego što čujem riječi vaše o tomu.' Reče tada Njegovo Veličanstvo Nun: 'Sine moj, Ra, ti si bog veći od onoga što ga je stvorio i onih koji ga stvoriše! Tvoje je prijestolje snažno, veliki je strah među ljudima od tebe zavladao. Neka tvoje oko kazni one koji te uvrijediše!' I slože se tada svi bogovi i božice i rekoše oni Ra: ' Veliki Ra, pobjegoše ljudi od tebe u pustinju, njihova su srca u strahu. Pošalji oko svoje da uništi one koji smisliše zlo protiv tebe, neka ono siđe u obliku Hator' …

Ra zaustavlja božicu Sekment i spašava ljude

… reče Ra tada: 'Zovite mi brzonoge glasnike moje neka se žure kao sjena uz tijelo!' I dovedoše bogovi glasnike Ra. 'Idite u Elefantinu, sameljite puno didija (crveno obojen mineral poznat drevnim Egipćanima) i još više ječma za pivo. Načinite sedam tisuća posuda piva!' Kada Ra dođe da pogleda pivo pomiješano s didijem, koje je sada nalikovalo na ljudsku krv, silno se razveseli Ra: 'O kako je to divno, ja ću spasiti ljude! Uzmite ovo i odnesite na mjesto gdje je Sekment ubijala ljude, pa izlijte to na sve četiri strane!' Bilo je već jutro istrebljenja ljudi kada se pojavi strašna Sekment. Bi Sekment radosna kada ugleda da je sve poliveno od krvi ljudske i stane je ona piti. Razveseli se njezino srce i pođe ona opijena (pijana) i sretne ona ljude u strahu, ali ih ne prepozna. Pojavi se tada Ra sa svom svojom božanskom svitom i reče on tada Sekment: 'Idi u miru otpočini, Imait (opet jedan od oblika božice Hator) …
Na slici je, dakako, opet Athumanunhovo poimanje strašne božice srdžbe i rata Imait, onako, samo njemu na svojstven način…

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...