Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
utorak, 16.08.2005.
Mitologija Sjeverne Europe
Mitološka bića Sjeverne Europe
Mitologija Sjeverne Europe vrvi mnogobrojnim fantastičnim bićima, a najpoznatiji od njih su: elfi, koboldi, vilenjaci, gnomi, silfi, patuljci, giganti i troli. Elfi – zlobni mali đavolčići koji žive svugdje u prirodi. Koboldi – žive u nastambama ljudi i vrlo često im priređuju doista neslane šale. Vilenjaci – ima ih dobrih i zlih, pakosnih i smipatićnih. Gnomi – su čovječuljci koji žive u planinama, imaju dugu bradu, plave košulje i crvene kapice. Preko dana su gotovo nevidljivi, ali ih noću odaju vatre koje pale po svojim kovačnicama. Silfi – pakosni su duhovi koji obitavaju u zraku i obično posjećuju ljude u snu. No, najradije silfi obitavaju u mračnim područjima gdje gotovo nikada ne dopiru zrake svijetla. Patuljci – su mali bradati rudari, kovači i zlatari, a jedino su oni vješti i kadri iskovati nepoderivi lanac od neobičnih stvari (riblji uzdah, mačji šum i ženska brada …) upravo su oni pomogli bogovima asgarda iskovati lanac kojim su kasnije sputali strašnog vuka Fenrisa (Fenrira) sina Lokijevog, zlog i pakosnog boga. Giganti (divovi) – golema su i vrlo pakosna stvorenja, uvijek spremna na svako zlo. Teške su bojeve i bitke vodili bogovi Asgarda upravo s tim gigantima. Trol – univerzalno i sveprisutno mitološko biće Sjeverne Europe. To je vrlo zlo čudovište, div koji proždire ljude, a osobito poslastica bila su mu djeca. Trol je u mitologiji mogao imati jednu, dvije, tri … šest, ili čak devet glava, na kojima je katkad bilo samo jedno oko. Obitavao je po pećinama ili pod zemljom.
| < | kolovoz, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...