Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
ponedjeljak, 15.08.2005.
Athumanunhovi snovi
… odavno je sunce već nestalo iza horizonta, a noć je došla iznenada i naglo. Athumanunh žurno pali vatru na obali dok noć nije postala previše gusta, a rijeka počinje širiti svoj opojni miris. Osjeća Athumanunh miris tamarisa u cvatu, a prekrasni crveni cvijetovi hibiskusa šire svoj intenzivan miris. Noćas na nebu nema mjeseca, samo krupne zvijezde. Athumanunh zagledan u te zvijezde ima osjećaj da će svakog trenutka pasti na njega koliko mu se čine blizu, a onda duboko udahne miris noći i sluša tišinu. Gleda ili sanja, Athumanunh ne zna, ali vidi gusto izrasle palme s teškim grozdovima datulja, a iza njih se naziru pješčane dine. Na obali rijeke ibisi, a možda su to ipak samo dravske sive čaplje …
O čemu li to Athumanunh sanja u toploj, mirisnoj i omamljujućoj noći pored rijeke Drave, gdje zabaci udice svoje i čeka ne bi li kakva diverika zategnula najlonsku strunu njegove udice? Sanja li to on možda predivnu rijeku Nil? Gleda on tako u visoku betonsku branu koja stvori veliko akumulacijsko jezero i sa sjetom se sjeti Athumanunh da je ispod vodene mase nestala šumica u kojoj se on igrao sa svojim prijateljima. Sjeti se opet tako Athumanunh, da bi i Izidin hram nestao ispod vodene mase, da nije bilo akcije Svjetske zajednice koja je uložila velika sredstva i trud za spas te neprocjenjive vrijednosti ne samo za egipatsku već i za svjetsku civilizaciju. Dok tako Athumanunh opet odluta u svojim snovima do otoka File na rijeci Nilu on instinktivno pogledom traži među visokim stupovima Izidinog hrama mlade djevojke koje u svojoj djevičanski bijeloj odjeći započinju ritualnu molitvu u čast Velike božice. No, sve je tiho, nema šumova i nema pjesama, samo se iz daljine glasaju ibisi na obali rijeke. Pomisli Athumanunh: - nisu li možda, radnici koji su selili hram Izide veličanstvene ispred nadirućih voda Nila, zaboravili mlade Izidine svećenice, pa one sada poput sirena plivaju na dnu akumulacijskog jezera i tijekom toplih ljetnih noći izlaze na obale ne bi li započele ritualnu molitvu koju su davno prije već svi zaboravili …
| < | kolovoz, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...