Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 07.08.2005.
Mitologija u današnjem jeziku
Kada danas komuniciramo i pričamo u svakodnevnom životu ponekad rabimo riječi koje su nastale u mitologiji. Tako kada želimo kazati da je neki čovjek (muškarac) lijep kažemo 'lijep kao Apolon' (Apolon je prekrasni grčki bog svjetlosti, razuma, nadahnuća, proroštva, predskazanja, umjetnosti i iscjelitelj), a ponekad se čuje i 'lijep kao Adonis' (Adonis je mladić u čiju su se ljepotu zaljubile mnoge božice). Za nekoga tko je dobre i otvorene duše kažemo 'dobrodušan poput Jupitera' (Jupiter je bog Neba, otac bogova i ljudi), za ženu bujnih i predivnih oblina kažemo 'poput Junone' (Jupiterova družica, božica žena i majčinstva), duboko ispod zemljine kore formirale su se podzemne stijene, po rimskoj mitologiji baš tu počinje carstvo boga mrtvih Plutona, a podzemne stijene i danas geolozi nazivaju 'plutonske stijene' (intruzivne). Kada se radi o izuzetno lijepoj ženi kažemo 'lijepa poput Venere' (Venera je božica ljubavi i ljepote). Ako pak netko radi težak i uzaludan posao kažemo da je to 'Sizifov posao' (Sizif je titan kojeg su bogovi osudili da vječno gura teški kamen uzbrdo, a kad stigne na vrh brda, kamen mu se otkotrlja natrag nizbrdo). Nemogućnost dosizanja nekoga cilja u životu, a koji je stalno nadohvat, nazivamo 'Tantalovim mukama' (Tantal je u mitologiji lidijski kralj kojeg su bogovi osudili da do pojasa vječno stoji u vodi, a iznad njega nadohvat ruku nadvile su se krošnje slasnog voća različitog. No, Tantal je vječito žedan i gladan, jer kada se sagne da popije vodu, ona uzmakne, a kada pruži ruke da dohvati voćku, grane se podignu uvis). Kada se muškarci zaljube i pri tomu polude od ljubavi kažemo da ih je pogodila 'Amorova strijela' (Amor, Kupidon ili Eros sin je božice Venere i bog je ljubavi). Krajnji cilj ili točka nekoga cilja naziva se 'Heraklovi stupovi' (u mitologiji polubog i veliki junak (heroj) Heraklo (Herkul), sin je Zeusov i upravo on je svojom snagom razdvojio stijene i otvorio Gibraltarski prolaz koji krije tisuću tajni i misterija u mitologiji. Iza Heraklovih stupova su se nalazili vrtovi Hiperboreje, Atlantida, a i Odisej je zauvijek misteriozno nestao kada je zaplovio iza njih nepoznatim morima …). Cjelokupan današnji životinjski svijet mi nazivamo – fauna (Fauni su rimska mitološka božanstva koja su obitavala u dubokim šumama, a štitili su pastire i njihova stada, isto tako sav biljni svijet mi nazivamo zajedničkim imenom – flora (Flora je starorimska božica proljeća i cvijeća). Svaki veliki ratnik, vitez ili vojnik ima svoju 'Ahilovu petu', odnosno mjesto na koje je jedino ranjiv (u mitologiji morska božica Tetida uronila je svog tek rođenog sina Ahila u vode rijeke Stig da bi ga učinila neranjivim (vode rijeke Stig bile su čarobne i magične, pa bi od njih koža postajala tvrda poput čelika), no morala ga je držati za petu kako ga rijeka ne bi odnijela, a to je i bilo jedino mjesto na kojem je polubog Ahil Mirmidonac, silni ratnik, bio ranjiv. Skup geografskih zemljovida nazivamo atlas (Atlas ili Atlant mitski je titan koji je bio osuđen od bogova da na svojim plećima zauvijek drži i podupire Nebeski svod), medicina i prvi vratni kralježak (time je Atlas podupirao Nebeski svod) koji drži težinu glave danas naziva atlas. Ako neki napori nadilaze normalnu ljudsku snagu onda kažemo da je to 'titanska snaga' (Titani su božanski divovi sinovi i kćeri božice Geje i Urana, a bilo ih je ukupno dvanaest, šest muških i šest ženskih). Ako je neko uporan u bdijenju nad nekim ili nečim nazvat ćemo ga 'Kerberom' (Kerber je zli, ali uporan pas s tri glave koji stražari na ulazu u Podzemni svijet u koji svatko može ući, ali nitko izaći). Danas kada mnogo ljudi igra (uzaludno) igre na sreću stalno prizivaju Fortunu rimsku božicu sreće, no, uvijek zaboravljaju da je ona isto tako bila i mitska božica nesreće (Athumanunh zato savjetuje nikada ne zovite Fortunu u pomoć, jer nikada ne znate u kojem ona obliku dolazi!). Da, tako bi Vam Athumanunh mogao još dugo nabrajati i davati usporedbe, ali ne zaboravite na prekrasan dar koji posjeduju samo ljudi, a to je raznolikost, drugačije razmišljanje na koje pravo imaju samo ljudi. To treba poštovati, hoću kazati: - biti čvrst u svojim stavovima, ali uvijek uvažavati i drugačije stavove. Onda kada netko za snažnu i odlučnu ženu kaže da je Amazonka ili Valkira (Valkire su visoke plavokose djevojke djevice, ratnice boga Odina koje prate pale ratnike u Valahalu) može misliti pozitivno, ali i negativno o istoj …
| < | kolovoz, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...