Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
subota, 06.08.2005.
Grčka mitologija
Prokletstvo osvete – Artemidina osveta
Agamemnon, izabrani vođa među grčkim vođama, koji su krenuli u vojničku ekspediciju s namjerom da povrate otetu Helenu, koju je ugrabio trojanski princ Paris, skupio je snažnu flotu od stotinu brodova. Kada je flota bila pripravna da krene prema Troji, iznenada se podigla snažna oluja koja spriječi isplovljenje. Prošlo je više dana , a vjetar nije jenjavao, jedra na brodovima nije bilo moguće razviti i brodovi su ostali u luci. Agamemnon se odluči obratiti za savjet vraču Kalhantu. Kalhant mu otkrije da polazak sprječava nitko drugi do božica Artemida osobno, a koja se uvrijedila zato što je Agamemnon prije nekoliko godina ubio srnu koja je bila njoj posvećena. Jedini način da se njezina srdžba utiša bio je da joj se prinese žrtva. Agamemnom brzopleto izjavi da je spreman na svaku žrtvu samo da flota napokon krene, no, kada mu Kalhant reče da će morati žrtvovati vlastitu kćer Ifigeniju, Agamemnon se pokoleba. Osim toga što mu i nije bilo baš svejedno, nije ni znao kako dovesti Ifigeniju, a da njezina majka Klitemnestra ne posumnja. Odisej predloži Agamemnonu da pozove Ifigeniju pod izlikom da se njome želi , prije polaska u rat, oženiti nitko drugi do Ahil Mirmidonac. Agamemnon napiše ženi pismo i sve joj objasni na način na koji mu je to savjetovao Odisej. Klitemnestra i Ifigenija bile su oduševljene Ahilovom ponudom, pa ništa ne sluteći požure brže bolje da se priprave za put. Kad je Ifigenija stigla u luku gdje je sidrila grčka flota prvoga koga je srela bio je Ahil. Ifigenija mu se baci u zagrljaj, a Ahil ostane zbunjen. Naime, Ahil o prijevari koju su skovali Agamemnon i Odisej nije ništa znao. Kad mu Ifigenija ispriča o pismu koje je dobila od oca, mladi junak se silno uvrijedi, pa Ifigeniji obeća da će je braniti od bilo koga tko bi joj želio nanijeti zlo. Kad je Ifigenija stigla pod očev šator, 'željezni' Agamemnon brizne u istinski plač i sve objasni voljenoj kćeri. Nakon Agamemnove priče Ifigenija dragovoljno pristane biti žrtva. Povedoše tako Ifigeniju prema lomači koja se nalazila ispred Artemidina kipa duboko u šumi. Žrtvovanju Ifigenije nazočiti su mogli samo kraljevi i zapovjednici grčke vojske koja je trebala krenuti na Troju. U trenutku kada se svećenik spremao Ifigeniju probosti nožem, magloviti oblak podigne djevojku u visinu, a na žrtveniku lomače pojavi se srna. Kalhant protumači da je Ifigeniju spasila osobno božica Artemida. Doista, kasnije se saznalo da je Ifigeniju Artemida odvela u daleku zemlju gdje je ona postala svećenica u njezinom hramu. Hrabrost Ifigenije i njezina dragovoljnost za žrtvovanje doista su ganuli božicu Artemidu. Nakon ovog čudnovatog događaja oko žrtvovanja, podignu se povoljni vjetrovi i grčka flota konačno zaplovi put Troje. Međutim, Klitemnestra nije bila nazočna žrtvovanju Ifigenije, a kasnije poradi sretnog završetka svi su joj zaboravili kazati što se doista dogodilo, pa je Klitemnestra, nakon deset godina izbijanja Agamemnona u ratu, čekala na svoju osvetu. Naime, Klitemnestra je ubila Agamemnona po povratku kući. Kako pak je Klitemnestra kažnjena od bogova za svoju nepravednu osvetu, Athumanunh Vam napiše jednom drugi puta, no, da Vas ipak ne drži u neizvjesnosti (za one koji ne znaju), bogovi su od jednog brda na koje je gledao Klitemnestrin prozor načinili lik Agamemnona koji kao da spava, pa je Klitemnestra svaki put kada bi pogledala kroz prozor ugledala Agamemnona. No, dobro. Klitemnestra je umrla u mukama s grižnjom savjesti, a brdo koje liči na zaspalog Agamemnona još i danas postoji u Grčkoj i lijepo se da vidjeti…
| < | kolovoz, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...