Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 05.08.2005.
Grčka mitologija
Mitski vjetrovi
U grčkoj mitologiji bog vjetrova bio je Eol (Aeulos). No, on je pod nadzorom držao samo dobre vjetrove, dok su opasni (loši, zločesti) vjetrovi slušali boga Tifona koji je bio sin božice Zemlje Geje i boga Podzemnog svijeta Tartara. Tifon je imao ljudsko tijelo kojem su noge završavale u zmijskom repu, a umjesto glave imao je sto zmijskih glava. Dakle, dobri bog dobrih vjetrova Eol držao je svoje vjetrove pod nadzorom u jednoj pećini na otoku Lipari. U njegovoj blizini na drugom otoku Eoloskog arhipelaga, na pučini ispred sjeverne Sicilije, živio je bog vatre i božanski kovač Hefest. Bog Eol živio je u skladnom braku sa svojom supružnicom s kojom je imao dvanaestero djece (šest dječaka i šest djevojčica). Eol je imao troje braće, također bogovi vjetra, Borej – bog sjevernog vjetra, Zefir (Fen) – bog toplog zapadnog vjetra i Eur – bog čudljivog istočnog vjetra. Da bi ih udobrovoljili ljudi su im kao žrtve prinosili konje, životinje koje su bile posvećene vjetrovima. Borej, bog sjevernog vjetra bio je najsnažniji među vjetrovima, a prikazivan je kao čovjek s dugom bradom i dugom kosom, odjeven u kratku košulju, a ponekad je poprimao i obličje konja. Upravo u obličju konja pojavio se u Atici, gdje je kraljevao Erehtej, te je ugrabio Oritiju, kraljevu kćer, u namjeri da se njome oženi. U svom naumu je i uspio, te je u braku s Oritijom izrodio blizance Kalaisa i Zeta, kasnije velike junake Trakije. Zefir ili Fen bio je topli zapadni vjetar, vrlo blage naravi, a uvijek kada bi zapuhao najavljivao je dolazak proljeća. Oženio se Harpijom Podargom i iz te veze rođeni su Ahilovi konji, Balije i Ksant, mitski brzi i prekrasni konji koji su imali moć govora i pretkazivanja budućnosti. S istoka je uvijek puhao Eur koji je, ovisno o godišnjem dobu, donosio vlažno i olujno vrijeme, ili suho i lijepo vrijeme. No, na dvoru boga vjetrova Eola bilo je još mnogo vjetrova. Evo još nekih: Greko koji je puhao sa sjeveroistoka (u mitologiji Greko je prikazan kao starac sa zmijskim repom i tanjurom maslina u ruci, masline su simbol grada Atene), pa onda Subsolan kojeg mitologija prikazuje kao dječaka koji ima pune ruke raznog voća, pa Afrikan, Širon, božica vjetra Aura (jutarnji povjetarac)… Bog vjetrova Eol pomogao je i Odiseju kada se vraćao u rodnu Itaku. Iz svojih pećina pustio je povoljan vjetar, a sve Tifonove neprijateljske vjetrove zatvorio je u veliki mijeh koji je povjerio Odiseju da ga sam čuva. Odisej je bdio nad mijehom devet dana i devet noći, a onda ga savlada umor i san mu se spusti na oči. Radoznali Odisejevi mornari nisu se mogli suzdržati, pa otvore mijeh iz kojeg provale strašni Tifonovi vjetrovi koji podignu strahovitu oluju koja Odisejev brod baci natrag na široko i otvoreno more…
| < | kolovoz, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...