Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 09.07.2005.

Legenda o Alandiji

Sjeverna Zvijezda Hawalanda – bojni složaj Vitezova vjetra

…kišu koja pada oni niti ne primjećuju, oklopljeni i teško naoružani, šutljivi ratnici napadači, lutalice i osvajači, mirno jašu na svojim plemenitim konjima ogrnuti svojim plavim ogrtačima. Pričaju Sychythe da bi se cijeli Svijet mogao srušiti, ali oni to ne bi primijetili, a to im ni važno ne bi bilo, jer njihov je Andraghonh među njima zaklonjen njihovim oklopima i tijelima i samo im je to važno. Pratili bi Ga oni i na sam rub Svijeta i ponovno se vraćali, ako bi On to od njih zatražio. Pričaju Sychythe da oni sve svoje oružje skrivaju ispod plavih ogrtača i ne pokazuju ga, ali u opasnosti po Andraghonha jurišaju nezaustavljivo žestoko vitlajući svojim mačevima i bojnim sjekirama, sijeku i bodu na sve strane, žestoko udaraju i ruše sve pred sobom. U žestokom karijeru grade krug oko Andraghonha i tada ih je nemoguće pogoditi niti srušiti, rane oni tada ne poznaju i bol ne osjećaju, a iz samog središta kruga, poput kakve mitske svijetlosti bliješti Andraghonov teški dvosjekli mač. Svoju plavu, za oči bolnu svijetlost, baca na sve oštrice Alanđana i poput davno prije zaboravljene legende ta božanska svijetlost štiti oružje, konje i ratnike koji jašu s Njim …
Tako pričaju Sychythe zbunjenim Okolnim narodima, a taj tajnoviti bojni složaj Vitezova vjetra kojih je trideset i koji oni nazivaju Shaenhutha (na Alandskom jeziku to bi značilo – moć i snaga Nebeske božanske ptice. Sha – božansko, nešto što posjeduju samo bogovi, savršenstvo, enhu – je sokol, ptica koja se pojavila u sam Osvit vremena, u zoru Hawalanda i najavila dolazak Andraghonha, tha – snaga, moć) doista je prestrašenim Sychythama tako i izgledao. Najprije Vitezovi vjetra jašu u složaju koji činu alandsku zvijezdu Hawaland, da bi u opasnosti po Andraghonha oni jezdili na sve strane lijevo i desno od Njega i tako ga štitili svojom snagom, oružjem oklopima i tijelima. Ponekad Sychythe u svojim pričanjima taj složaj nazivaju i Khatehapatine, a to je opet složenica koju su oni izvukli iz riječi koje označavaju kha – vatru, tep – vodu, hat – zemlju, pan – zrak, tit – željezo i nef – kamen, a time su htjeli objasniti svoje tvrdnje kada govore: … u opasnosti po Andraghonha oni bi zapalili zemlju, vodu i sam zrak, a lomili bi kamen i željezo…

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...