Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 06.07.2005.

Legenda o Alandiji

Amazonski ratovi (isječak)

…
'Nevjerojatno! Tebe je draga moja sestrice mržnja potpuno promijenila. Ja te više ne prepoznajem, a nije ni čudno što te ni Alanđani ne zamjećuju u našim redovima. Tvoj sjaj dobrote je potpuno nestao i ti si zasljepljena mržnjom koju su posijale Hladne vatre! Zar si potpuno poludjela sestro, pa zar si zaboravila da Ga još uvijek voliš?!' Raščupane kose i umrljanog lica od gareži i blata, poput davno prije zaboravljene božice rata stajala je i stiskala svoje jarko crveno (Amazonke usnice u boju boje karminom jarko crvene boje) obojane usne koje su počele drhtati, a onda se razvuku u nedefiniran osmjeh: 'Otkuda ti to znaš Antyopho i zašto si tako sigurna u to?' Antyopha, starija sestra Sonsyreye, pritegne svoje grudne oklope i tiho odgovori ne pogledavši sestru: 'Vidim ti po očima. No, sada to nema veze, jer izgleda da smo privukle pozornost alandskih pukovnija, a ti bi bar trebala znati da te pukovnije do sada nismo viđale u Zabranjenoj dolini. To su potpuno odmorni i svježi ratnici pristigli noćas kroz Dyaspahr, pa ako bolje pogledaš to su zastave pukovnije Aconkagua i Apokalypsa, a onaj krilati jelen na zastavi govori da ih predvodi nitko drugi do Unakas. Nisi li mi baš ti pričala da je taj mladac najtemeljitiji Andraghonov jurišnik koji ne preže ni pred kime u namjeri da izvrši Njegove želje i zapovijedi? Tvoje kneginje i kontese krenule su predvođene kontesom Sandrhom da pokušaju zaustaviti i skrenuti nalet alandskih ratnika na nas …' Sada Sonsyreya zadrhti, te joj se tijelo nastavi tresti, a onda jedva promuca: 'Dobra moja Sandrha, ona zna da je to nemoguće … nemoguće je zaustaviti nalet ratnika Aconkague jer oni imaju nešto duža koplja od svih ostalih Alanđana, a naša amazonska kratka koplja neće nam puno pomoći, jer su svi u oklopima, kako ratnici, tako i konji. Ako ne odemo odmah tamo bit će to katastrofa koju će doživjeti Amazonke, još strašnija od one koja je zauvijek uništila naše vile Charysmhe. Odjednom jaka svijetlost obasja amazonske bojne redove i složaje, konji se poplaše i zbace zbunjene jahače, amazonski ratnici pješaci i ratnice konjanice rukama pokriju oči, a onda zlo … crna tuča alandskih strijela sruči se na Amazone i izazove pravi kaos i bolne jauke pogođenih redova koji su još nekako držali bojnu stegu. 'Alandski Crni streličari!' taj povik izazove novu jezu i strepnju Amazona, jer oni uopće nisu vidjeli odakle su kiše strijela dolazile, a još su davno prije vile Charizmhe pričale o hrabrosti Crnih streličara na bojnom polju Herofahlha i o tomu da Crni streličari ne promašuju zgibove oklopa, a jedino tu su oklopljeni ratnici i ranjivi. Strijele Crnih streličara nije bilo moguće vratiti jer su njihovi šiljci načinjeni od kristalno brušenog leda koji je bio oštar poput stakla, ali se udarom u zapreku lomio i topio na suncu bojišnice. Poradi toga Anubyske streličarke kad potroše svoje zalihe strijela biti će beskorisne, jer neće moći vratiti alandske strijele, dok će njihovi Crni streličari itekako rabiti njihove strijele. Ponovno Sonsyreya promuca: 'Neka nam je božica Thocy u pomoći…' U silovitom naletu alandskih oklopnika amazonski redovi potpuno su pometeni. Dok su se alandski ratnici iz pukovnije Aconkagua poput velike i moćne vodene poplave razlili i očistili amazonske bojne redove iza njih su odmah nahrupili alandski ratnici iz pukovnije Apokalypsa, a da bi stvar bila još gora Crni su streličari nepogrešivo gađali između svojih ratnika i onemogućavali bilo kakvu gradnju bojnog složaja. Pukovnik Unakas je svu snagu i moć svoje pukovnije usmjerio baš na mjesto gdje se nalazila Sonsyreya i Antyopha, a nemoćnoj kontesi Sandrhi preostalo je samo jedno. Naime, pokušala ga zaustaviti osobnom zamolbom: 'Unakas stani! Ne smiješ dalje jer iza mene je Sonsyreya! Molim te Unakas zaustavi navalu!' No, ubrzo je Sandrhi bilo jasno da u svom naumu neće uspjeti, jer Unakas joj ljutito odgovori na jeziku koji nije razumjela. Bio je to tajni jezik Alanđana: 'Sonsyreyha khan dha Shaghan mith khal! Deha Amazonkhas! Mil nah Deha Alhandhos ven dorha! No, sada se ispred Sandrhe pojavi Sonsyreya osobno, naopako okrenuvši svoj mač ona se obrati Unakasu, ali na jeziku koji nitko osim Unakasa i Alanđana nije razumio: 'Unakas, nah rathy dha am tha!' Dok su se Amazonke čudile, jer nisu ni sanjale da je Sonsyreya već ovladala tajnim alandskim jezikom, Alanđani se na trenutak stanu kolebati i sami iznenađeni, a onda novi poklik umiri alandske ratnike i Unakasa, a Amazonke ostanu zapanjene: 'Unakas, mil nah Yunha ta hu Zeya fahl!' Ova je zapovijed Sonsyrey bila dobro poznata, te se ona nasmije i okrene, stane raspuštati svoju dugu crnu kosu i skidati grudne oklope: 'Nunh Tha, Beatha Reya anthy mil dor Amazonkhas. In kabha Namunh … a onda nastavi amazonski 'Spustite zastave i raspustite bojne pletenice kćeri Sunca! Andraghonh Vam poklanja svoju nesebičnu milost i moli Vas za mir! Iako mnogima Amazonkama i Amazonima nije bilo jasno zašto je Alanđanin od njih zatražio mir kada je bio na rubu pobjede, to sada više nije ni bilo važno, jer strašne su alandske oštrice odjednom stale i klonule u pijesak, a pogledi Andraghonha i Sonsyreye već su se sreli i samo su oni znali što će se sada dogoditi …

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...