Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 05.07.2005.

Legenda o Alandiji

Wanderdonskhy ratovi (isječak)

Dok je vjetar, a tko više i zna odakle, odjednom donio miris sjena i dok su guste šume srebrenog bora odisale svom svojom svježinom, a gusta se trava prekrasnih alandskih dolina Myneton i Tesekha, polagano ljuljuškala na vjetru koji je dolazio u naletima i sve je više podsjećala na veliko zeleno more. Posljednji zlatni i topli zraci sunca grijali su Alandiju nesebično, kao da osjećaju da se iza snježnih planina Wyghena već pojavljuje strašna alandska zima. Bilo kako da bilo, dugo i toplo alandsko ljeto bilo je na svom uzmaku pred kratkom, ali oštrom alandskom zimom. Sunce je palo već daleko na zapad, ptice u krošnjama bora odavno su već utihnule, a posljednja se Šumska patrola vraćala u sigurnost najsnažnije alandske utvrde Askhanh, Noćne su oči već zauzele svoje tajne pozicije i za Alanđane je noć slobodno mogla početi. No, ovaj puta straže na bedemima Askhanha učetverostručene su, a Unakasovi Krilati konjanici spavaju pored svojih konja. Dva najmlađa alandska pukovnika Unakas i Taureg ništa ne žele prepustiti slučaju, a u zaljevu Felysya primijećeno je i ratno brodovlje alandskog kapetana Masharanha. Njegov zapovjedni brod Neshy visoko je podigao Andraghonovu bojnu zastavu i bacio sidro na samom ulazu u luku kao da svima poručuje: 'dok ja ovdje sidrim ulaza u luku utvrde Askhanha biti neće'. Naime, posljednji nemili događaji u dolinama Wanderdonskyh planina, gdje je iz potajice ranjen Andraghon, Alanđane su načinili izuzetno sumnjičavim i još više opasnijim, a upravo u utvrdi Askhanha Andraghon se oporavlja od rane zadobivene na vrlo misteriozan način. Tykanderoskha otrovna strijela pogodila je Andraghonha iz smjera odakle su to oni najmanje očekivali. Strijela je upućena iz redova Dyadonkhy među kojima su bile i Anubyskhe streličarke. No, strijela je ipak tykanderoshkha. Vrata na Andraghonovim odajama polako su se otvorila, a iz mraka odmah se pojave četiri Zumahova gardista sa isukanim mačevima: 'Oprostite pukovniče Taureg, zapovijed generala Zumaha je da nitko ne remeti noćni san Andraghonha, a nas je zadužio da u tom naumu spriječimo ma kog bilo. Uz dužno poštovanje, Vi ćete sada napustiti njegove odaje!' Pukovnik Taureg raširi ruke: ' Ako je to zapovijed Zumaha ja ću joj se povinovati.' Četiri gardista brzo vrate mačeve u korice, oštro pozdrave i u glas izgovore: ,Neka ti je noć sklona Andragonhov pukovniče i nek' ti Handrha pokloni svijetlu noć.' Noć je protekla izuzetno mirna, ali jutro je donosilo prve opasnosti. Dok su umorne zasjede Noćnih očiju predavale svoje položaje Šumskim patrolama, straže na bedemima odjednom se alarmiraju: 'Nepoznati brodovi u zaljevu!' Nije trebalo dugo čekati, a u smjeru brodova krenuli su brzi alandski razarači koji su do tada bili skriveni nedaleko ulaza u luku. Velika krstarica Neshy odmah razvije svoja bojna jedra, a na ulazu u luku pojave se još dvije alandske krstarice Askhanya i Nyzya. Poput munje Unakasovi Krilati jahači nađu se u sedlima i u brzim galopima spuste se bliže ulaza u utvrdu i pri tomu gradeći bojni složaj za navalu koja bi u svakom trenutku pregazila bilo koga i bilo što, ako bi se dogodilo iskrcavanje u luci Askhanha. Crni streličari iz pukovnije generala Peksa hitali su na najviše branič kule i tornjeve utvrde, a pukovnik Taureg razmještao je kopljanike u dvornicama u kojima se oporavljao Andraghon. Nekoliko brzih tekliča iz Šumskih patrola izgubilo se u smjerovima prema šumi Kayonasha, jer tamo se odmarala oklopljena alandska pukovnija generala Kaybaha, a njezina nazočnost kod utvrde Askhanha nikoga od napadača ne bi baš ostavila ravnodušnim. Kapetan Masharan rasporedio je alandsku Obalnu stražu na same lučke dokove i molove i opet za Alanđane je bitka slobodno mogla početi, jer ni ptica ne bi sada mogla preletjeti, ako joj to oni ne bi dozvolili. Iako su alandski razarači signalizirali brodovima koji su se približavali luci utvrde Askhanha ovi nikako da podignu svoje zastave i uberu jedra, ne bi li smanjili svoje brzine i tako pokazali da dolaze bez bojnih nauma…

<	srpanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...