Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
ponedjeljak, 20.06.2005.
Grčka mitologija
Arahna i Atena – tkalja i božica
Tijekom takmičenja u tkanju između smrtnice Arahne i božice Atene, grčka je božica istkala slike koje su prikazivale što se može dogoditi ljudima koji ne štuju bogove, no, Arahna je istkala slike koje su prikazivale kako se i bogovi ponekad nedolično ponašaju. To je strašno razljutilo lijepokosu Atenu pa ona odluči kazniti Arahnu. Evo kako je to zapamtila priča iz mitologije: 'Arahna je bila mlada djevojka, toliko nadarena tkalja da su ljudi dolazili izdaleka gledati kako ona tka i pri tomu se divili njezinim prekrasnim tkaninama. Govorili su joj kako ju je sama božica Atena podučila tkanju. (Atena je po grčkoj mitologiji naučila ljude umijeću tkanja) No, Arahna je prezrivo znala odgovarati da joj ni sama Atena ne bi bila dostojnom učiteljicom. Nije dugo trebalo, a Arahnina hvalisanja dopru do božice Atene. Atena se preruši u pogrbljenu staricu i pojavi se pred Arahnom koja je tkala. U prvi mah Atena je bila ushićena umijećem djevojke, ali ju i upozori da ne bude umišljena i ohola. Arahna ostane gluha na upozorenje starice, a onda odjednom Atena odbaci svoju krinku i pojavi se u svoj svojoj ljepoti i moći: - Budalasta djevojko! Neka ti se onda ispuni želja, sada ćeš se natjecati s božicom! – Svim nazočnim zastane dah, a Arahna problijedi, ali bilo je kasno za povlačenje. Natjecanje je započelo. Arahna i Atena podjednako su vješto i ljupko tkale, a pod njihovim nježnim i spretnim prstima nastajale su tkanine od kojih je zastajao dah. Atena je istkala predivne prizore koji su govorili o tomu kako ljudi trebaju štovati bogove, a Arahna je istkala prizore koji su bogove prikazivali s ljudskim, a ne božanskim osobinama. Ovo toliko razbjesni Atenu da ona udari snažno Arahnu u čelo srdito rekavši: - Odsada do vijeka ti i tvoji potomci tkat ćete bez prestanka i za ništa drugo nećete znati! - Istog trenutka Arahna se počinje sužavati i smanjivati sve dok ne postane sitna poput zrna graška, njezini vitki prsti pretvore su u osam tananih nožica što hitro puzahu po zidu. Atena je Arahnu pretvorila u pauka, a Arahna odmah stade tkati nježnu i prozračnu mrežu – što pauci od tada, pa sve do dana današnjeg neprestano čine.
Na slici je Athumanunh opet sebi dopustio svoje poimanje ove mitološke priče, te je Atenu ljepokosu i Arahnu prikazao onako na sebi svojstven način.
| < | lipanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...