Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 28.03.2005.

Mitološka bića

Muze – predivne kćeri Zuesa i božice umjetnosti i pamćenja Mneme (grč. Musai, lat. Musae)

Drevni su ih Grci i Rimljani prikazivali kao predivne djevojke koje su u svojoj ljepoti bile jednake božicama. Muze su bile sklone plesu i pjevanju kojima su uveseljavale bogove, ali i sebe same. Živjele su na Olimpu uz bogove, ali su rado boravile kod izvora rijeke Hipokrene na šumovitom Helikonu u Beotiji, ili kod Kastilijskog izvora na Parnasu u Fokidiji. Prema smrtnim ljudima bile su izuzetno ljubazne i susretljive, pa su nerijetko među njima izabirale svoje miljenike (pjesnike, dramatičare, pjevače, glumce …). Ipak, kada bi im bila nanesena uvreda muze su pribjegavale ne baš zahvalnim sredstvima osvete. Poznato je u mitologiji da su u svojoj osveti muze oduzele glas, sluh i vid trakijskom pjevaču Tamiru koji se hvalio da je pobijedio muze u natjecanju pjevanja. S druge strane muze su uživale veliku naklonost i zaštitu svih bogova, osim boga Aresa koji ih je naprosto mrzio. Zaus je usmrtio trakijskog kralja Pireneja kad je on htio natjerati muze na služenje. Tako je u Homerovim himnama ostalo zapisano: ''Sretan je na ovom Svijetu onaj kojeg muze vole.''
Muza je bilo devet po mitologiji, ali ponekad se taj broj mijenja, pa ih ima tri, četiri, sedam ili je samo jedna. No, Athumanunh će ih podijeliti na devet najpoznatijih: (TUMPECCET – skraćenica pod kojom ih Athumanunh pamti i razlikuje) Talija – muza komedije, Uranija – muza astronomije, Melpomena – muza tragedije, Polihimnija – muza zbornog pjevanja, Erato – muza ljubavnog pjesništva, Klio – muza povijesti, Kaliopa – muza epskog (junačkog) pjesništva, Euterpa muza lirskog pjesništva, Terpsihora – muza plesa, a njima Athumanunh ponekad doda i Melitu – muzu brižnosti, Mnemu – (majku svih muza) muzu i božicu umjetnosti i pamćenja, te Aeidu – muzu pojedinačnog pjevanja. Opet, Athumanunh će prihvatiti i Platonovu muzu Sapfo s otoka Lesbosa, ali zadržat će pritom ipak svoje mišljenje da je Sapfo zapravo bila prva poznata i priznata pjesnikinja u ljudskoj historiji. Bilo kako da bilo da umjetnici svih vrsta ljudske umjetnosti nisu štovali sve muze koje su ih nadahnjivale u njihovim veličanstvenim djelima (bila ona pisana, građevine ili kiparska), Athumanunh će priznati – ljudska bi prošlost bila tmurna, siva i jednostavno dosadna, a život bi bio nezanimljiv.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...