Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
utorak, 22.02.2005.
Drevni Egipatski kalendar
Egipatski kalendar
Sirius je najsjajnija zvijezda na noćnom nebu. Stari Egipćani su zvijezdu Sirius zvali Sotis. Vjerovali su da ova zvijezda izaziva poplave Nila, jer su one počinjale sa pojavom Siriusa na nebu, a što je ujedno i označavalo početak Nove godine drevnih Egipćana. Promatranjem dolaska Siriusa Egipćani su utvrdili da godina ima 365,25 dana, zapravo, da godina traje za četvrtinu duže nego što se do tada vjerovalo. Ovu korekciju će mnogo kasnije prihvatiti Cezar prilikom reforme rimskog kalendara. Drevni Grci i Rimljani su Sirius dovodili u svezu sa zvijezdom Betelgez u zviježđu Oriona. Orion je divovski mitski lovac čije se zviježđe nalazi u blizini. Sirius se od davnina zove i Pasja zvijezda, jer pripada zviježđu Velikog Psa (Canis Major). U susjedstvu je i zviježđe Mali Pas (Canis Minor). Oba Psa, po mitu, predstavljaju lovačke pse divovskog lovca Oriona. Dok su tako drevni Egipćani brojili dane i računali vrijeme od pojave do pojave 'pseće zvijezde' i čekali da se životorodna rijeka Nil izlije i ostavi za sobom plodni mulj, gotovo 1460 godina bilo je sve u redu, a onda je odjednom nastala panika. Naime, drevni su egipatski astronomi uočili da su zakasnili za Sunčevom godinom za točno 365 dana. Sada oni pozornije nastavljaju brojiti dane, pa nakon četiri godine imaju jedan dan više. Pozorno i grozničavo su stali računati i proračunavati, pa su napokon zaključili da Zemaljska godina zapravo traje 365,25 dana. Današnji astronomi opremljeni najsofisticiranijim instrumentima izračunali su da godina zapravo traje 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 48 sekundi, odnosno 365,242 dana. Kako su drevni Egipćani, bez sofisticiranih mjernih instrumenata !?*, s tako malom pogreškom izračunali trajanje zemaljske godine, Athumanunha je naprosto zadivilo, pa je potražio u starim i prašnjavim knjigama sve što se da pronaći o drevnom Egipatskom kalendaru i u slijedećih nekoliko zapisa pokušat će Vam objasniti i pobliže predočiti drevni i vrlo misteriozan Egipatski kalendar.
| < | veljača, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...