Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 29.12.2004.

Legenda o Alandiji

Aland – kraljevski grad Alandije

Aland grad koji kao da spava u Njegovom krilu, kraljevski grad prijestolnica Alandije. Mitski grad koji su po vjerovanju Amazonki vile Carysmhe nakon strašnih bitaka na bojnom polju Herofhala izgradile i poklonile Andraghonhu – onom koji spava ispod pijeska. Grad koji za Alanđane predstavlja vrata u legendu koja živi među njima od onog trenutka kada su Vitezovi vjetra pronašli svog Gospodara pod mističnim svijetlom sjajne zvijezde Hawalandha. Grad utvrda snažnih, bedema neosvojivih i ravelina koje brane najbolji ratnici koje je to strašno, divlje i nemirno vrijeme ikada zapamtilo. Grad koji su Alanđani podigli na mjestu gdje su Vitezovi vjetra strpljivo čekali Shagana da se vrati s tajnovite, snježne i maglovite planine Wyghena. Mjesto gdje su Vitezovi vjetra prvi put pobijedili Bijelu smrt vođeni sigurnom rukom Onog kojeg im pokloniše Bogovi u sam Osvit vremena u zahvalnost što su se hrabro borili protiv Prvih Hladnih vatri koje su napale i same Bogove. Mjesto gdje je za Alanđane sve počelo, tu gdje se sastaju predivne doline Tawegha i Tesekha, tu gdje počinje tajnovita šuma srebrenog bora, šuma Mynechyz. Aland je ponos Alanđana i kruna njihovog, nikada razumljivog Okolnim narodima, Sustava utvrda. Najmnogoljudniji i najveći alandski grad koji leži na obalama Idhynog mora (1) u zaljevu Idha (2). Luka Tealan (3), sidrište najjače i najveće alandske grupacije ratnih brodova, proslavljene u stotinama bitaka i slavom ovjenčane flote Sonsyreya kojom osobno zapovijeda jedan od Vitezova vjetra admiral Yakwy. Pet teoretski neosvojivih utvrda Uskawa (4), Saskawa (5), Gredhos (6), Wakondha (7) i Tocy (8), snažne i visoke braničkule, tvrdi bastioni i čvrsti ravelini okruženi vodom.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...