Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
srijeda, 08.12.2004.
Legenda o Alandiji
U divljim zemljama Sychytye i Pyktye
Veliki zapovjedni brod Alandske ratne mornarice, najveća bojna galija onog vremena, imena Sonsyreya, ljuljala se na pučini otvorenog mora i čekala povoljan vjetar. Dok je vjetar koji je puhao bio dovoljan za pokretanje alandskih razarača, on je bio preslab da bi mogao pokrenuti krstarice i veliku galiju. Zato je Yakwy predložio Shaganu da se zaustave u ovoj zelenoj laguni, opskrbe se svježom vodom i namjernicama, a kad se podigne povoljni vjetar da nastave plovidbu prema divljim zemljama tajnovitog i starog naroda Sychytha. Nedaleko od te najveće galije, koju je ikada vrijeme zapamtilo i koja je ikada plovila tim čudnovatim zelenim morima, usidrene su tri velike i brze alandske krstarice. Strašni i veoma brzi ratni brodovi koji nisu nikada prije bili u tim predivnim zelenim vodama divljih i tajnovitih zemalja. Svaku od krstarica okružila su tri alandska manja bojna broda razarača i po dva manja eskortna broda također opremljena, naoružana i spremna za boj na moru. Iako im je namjena bila opskrba razarača i velikih krstarica, ti eskortni brodovi poduprijeti razaračima predstavljali su opasnu prijetnju i nikako ih se ne bi trebalo zanemariti u borbi. Bila je to bojna skupina, plovni sastav, koji je admiral Yakwy posebno izabrao i ustrojio za ovu zadaću, a Amaksos joj nadjenuo ime Rynkha (na alandskom – morska mačka). Naime, u strašnim bitkama Drymenha, (na alandskom – suze snova), nestala je princeza Sonsyreya, točnije oteta je od mornara iz sastava Velike sywolykhe armade. Iako su alandski mornari presreli sywolyku armadu u Kotyanskom moru i potopili veliki broj njezinog brodovlja, dva sywolyka broda napustila su borbu i nestala u maglama Wulkanyskog mora, gdje su se potom netragom potpuno izgubili. Shagan je odmah sa svojim plovnim sastavom krenuo za njima. Tako je započela najveća i najduža potraga tog strašnog i nezamislivog vremena.
| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...