Nepomično lice dvoličnosti dodiruje odraz.
Vjetrovite misli smućuju pogled.

Zakoni izgubiše autoritativnost.
Zidovi pucaju poput stakla.

Samo slika djevojčice,bez tona.Mrtva.Isprana.Povrijeđena.Samo slika.
Plaha i nježna poput paperja blijeda.Utopljena u tišini.
I kao da smije se,gubi kontrolu.Suzama miluje nježno lice.
___________________________________________________________________________
Vrijeme.Tako mlohavo.Nepostojano.Svoju pojavu vuče poput tkanine.Svilene i teške.
Prekriva bol.I jad.Suze.I Lice.
Nestaje.
Sve.
Polako.Poput sjena.
Pod baršunastom koprenom vremena.

Silenzio.Silenzio.Silenzio.
___________________________________________________________________________
Vrisak se razlio prostorom i raspršio tamu.

Grido.Grido.Grido

Rasuta,u tisuću slika.Tisuću različitih slika i misli što ponavljaju se u ritmu otkucaja srca.Stajala je ponad komadića srebra,uprljana krvlju.
Dolore.
___________________________________________________________________________
Caduta.Caduta.Caduta.

Vrijeme je naznačilo svoj trenutak.Životna ekstaza.Prljavi oragazm.
Još jedna crno-bijela slika.Još jedan okvir u nizu.Još jedan trofej na zidu.

Križ,
i ruže ponad nj.
Sviježa zemlja,
i miris suza.

Silenzio..
Silenzio..
Silenzio..

Ovim sam riječima noćas,pustila dvijema dušama da zaljube se,vole,pate,udvaraju i uzdišu po odlomcima.
Pustila sam ih da zažive tvoje snove.
Utope se u vulgarnosti idela.Prostoj harmoniji zavodljivih nimfa i tihoj mirnoći uzburkanog mora.Pustila sam ih.

Tako prljavo ugurani u okvire užitka i zadovoljštine,dva lika teku mirnim tokovima osvještene tradicije.

Ne trebam te da budeš savršen.Ne trebam te da budeš ono što nisi.


Ove su riječi samo odraz njihove mirnoće koju nikad nećeš naći.
Njihove radnje teku između redaka što ne poznaješ ih.
___________________________________________________________________________
Gušiš se u vlastitoj osobnosti dragi?
Možeš li ih vidjeti kako gube se i mješaju dva tijela poput boja akvarela?
Možeš li??

Uživaj u onome što ne možeš imati.U onome što ne postoji za tebe i tako je neopipljivo.
Uživaj u boli,ljubavi.
Jer ja te volim.
___________________________________________________________________________
And there is just one more thing left to say:
This isn't a poem dedicated to someone
These aren't the verses that call out a name
These are just words of actions not done
And words and actions are never the same