Nepomično lice dvoličnosti dodiruje odraz.
Vjetrovite misli smućuju pogled.

Zakoni izgubiše autoritativnost.
Zidovi pucaju poput stakla.

Samo slika djevojčice,bez tona.Mrtva.Isprana.Povrijeđena.Samo slika.
Plaha i nježna poput paperja blijeda.Utopljena u tišini.
I kao da smije se,gubi kontrolu.Suzama miluje nježno lice.
___________________________________________________________________________
Vrijeme.Tako mlohavo.Nepostojano.Svoju pojavu vuče poput tkanine.Svilene i teške.
Prekriva bol.I jad.Suze.I Lice.
Nestaje.
Sve.
Polako.Poput sjena.
Pod baršunastom koprenom vremena.

Silenzio.Silenzio.Silenzio.
___________________________________________________________________________
Vrisak se razlio prostorom i raspršio tamu.

Grido.Grido.Grido

Rasuta,u tisuću slika.Tisuću različitih slika i misli što ponavljaju se u ritmu otkucaja srca.Stajala je ponad komadića srebra,uprljana krvlju.
Dolore.
___________________________________________________________________________
Caduta.Caduta.Caduta.

Vrijeme je naznačilo svoj trenutak.Životna ekstaza.Prljavi oragazm.
Još jedna crno-bijela slika.Još jedan okvir u nizu.Još jedan trofej na zidu.

Križ,
i ruže ponad nj.
Sviježa zemlja,
i miris suza.

Silenzio..
Silenzio..
Silenzio..