Stoti sam put na ovome mjestu.
Toliko je prošlo i dana,-stotinu.
Točno stotinu od jučer,od danas,od malo prije.

Ne zanima me što TI misliš,
Zapravo i ne primjećuješ me.

Ustala sam deset puta,
izudarala te svom snagom koju posjedujem.
Sad,
sad više nemam ništa.

Udarila sam tobom o zid.
Raspalo se sve.
Kroz krhotine i prašinu,tijelo je padalo.

I zaklela bi se ako tamo nije bio nož.
Zaklela bi se da nisam lagala i pomislila nešto
bolno perverzno.
Zaklela bi se smrću.
___________________________________________________________________________
I drugi,
drugi dani nebi postojali.
Bila sam mrtva.

A Ono,
Ono je još uvijek stajalo tamo.
To tijelo,ta..ta gadost što smješila mi se
očima.
Plavijim od samoga neba.
Ravno u dušu,prelijevalo je sreću.
Hladan potok gadosti.

Smješeći se.Primilo je moju ruku,
I povuklo me.
Trčali smo,dugo u noć.
Jedno od drugog,i jedno s drugim.

Smješila sam se i ja tome,
Smješila sam se znajući da ubila sam.
Smješila sam se jer;
Bilo je mrtvo.
___________________________________________________________________________
A mi?

Da..

Mi, smo nastavili trčati,
dugo u noć.
Jedno od drugog,i jedno s drugim.

Dugo u noć..
• Volim te •