02.07.2012., ponedjeljak
Pokus s kuhanjem žive žabe
(nadam se da će naslov navući mnoštvo bijesnih posjetitelja  )Pogledajte prvo jedan filmić. O čemu se radi? Ovaj pokus iz fiziologije, ovdje prikazan na netočan način, poprilično je star. Postoji dokumentacija da se izvodio u 19. stoljeću, međutim često se krivo prenosi, te je sasvim moguće da nije niti moguć u bilo kojem obliku. Ja ga nikada nisam isprobao ni na koji način i ne potičem druge na to, pogotovo ne u kućnoj radinosti, jer je sasvim sigurno da bi rezultirao patnjom žabe. Naime, originalni pokus uključuje lobotomiziranu žabu (bazni centri još rade, respiracija radi, no svijesti nema, dakle ne pati) koja, ako se dovede u doticaj s kipućom vodom, pokazuje snažne refleksne pokrete da pobjegne od izvora topline. Obično stoji da se žaba baci u kipuću vodu, međutim vjerojatno se radi o usmenoj predaji i gluhom telefonu, jer bi je to sasvim sigurno toliko brzo neutraliziralo zbog koagulacije proteina da vjerojatno ne bi ni moglo biti opaženo da pokušava pobjeći. Originalni pokus vjerojatno ima veze s ulijevanjem vruće vode u posudu punu hladne, u kojoj lobotomizirana žaba stoji i ne miče se. No ukoliko tako pripremljen pokus, sa lobotomiziranom žabom koja stoji u hladnoj vodi, provedemo na način da vrlo polagano grijemo vodu, tako da stopa zagrijavanja bude kudikamo manja od pola stupnja po minuti, navodno neće doći do okidača koji će žabu potaknuti na bježanje, te će biti moguće skuhati je, tj. dovesti vodu do 100 °C, bez njenog skakanja. Pošto je hladnokrvna, tijelo joj se stalno prilagođava malim promjenama i u jednom trenu oštećenja postanu tolika da više nije sposobno pokrenuti mišiće čak ni kada bi do okidača došlo. Oštećenja vjerojatno počinju oko 40 °C, kada proteini krenu u koagulaciju. Iznad 50 °C žaba vjerojatno više nije živa, pa iznos stope zagrijavanja više nije bitan. U gornjem filmiću žaba nije lobotomizirana i poprilično je sigurna stvar da bi, čak i ako je stopa zagrijavanja vrlo sitna, u jednom trenutku pokušala pobjeći. No filmić nije snimljen u svrhu edukacije iz fiziologije. Opet kažem, nisam ga izvodio, a i nisam siguran koliko bi nelobotomizirana žaba patila. Najgore što se može dogoditi jest da prestane biti sposobna za bježanje, ali da još uvijek osjeća toplinu, ili da pati zbog promjena uslijed koagulacije proteina. Zbog toga to nije u redu izvoditi sa svjesnom žabom. Pokus, osim što je fiziološki kuriozitet i moguće mit, ima i metaforičku notu. Razne interesne skupine ga koriste u razne svrhe. Primjerice američki kršćanski fundamentalisti (mahom klerofašisti), koristili su ga da bi opisali proces demokratizacije koji se tamo odvijao nakon Drugog svjetskog rata, kada su im počeli smetati napori aktivista za prava Afroamerikanaca. Danas pokus spomenu kada treba tlačiti istospolne obitelji, ušutkati razočarane ratne veterane koji protestiraju protiv američke invazivne politike i slično. Pokusa se dotaknu mnogi drugi, bez obzira na to jesu li u srži ljubitelji slobode ili tlačenja. Dobar primjer jest dvosjekli mač sve većeg zadiranja u privatnost, za koje smo i sami donekle krivi jer, priznajmo, nitko nas ne tjera da svoj život trpamo online, da bi kasnije plakali kako nas time netko nadzire. "Plamenik" bi mogao biti i proces ublažavanja ljudske agresije koji je evidentno na snazi, usporedivši stanje ljudi u prošlosti, kada su bili agresivniji i ratovi su lakše započinjali, bili krvaviji i dulje trajali. Pokus se u obliku metafore može primijeniti na puno toga. Jedna od primjena koja nema toliku političku notu jest upravo u gornjem filmiću. Globalno zatopljenje ili drukčije rečeno, globalni klimatski poremećaj, dokazan fenomen s konsenzusom poglavito ljudske krivice i debatama oko toga što bi, i bi li mogli išta učiniti barem u svrhu njegovog ublažavanja. Nastojat ću uskoro napisati članak o toj tematici, s osvrtom na američku politiku koja se ponaša poput plamenika ispod ove žabe, što je ponekad dobra, a ponekad loša stvar. |
