23.03.2012., petak
Prvi prsten u cijelosti napravljen od dijamanta
|
Nije da se razumijem u prstenje/nakit, niti imam iskustva s tim, ali nije mi nešto naročito lijep. Podsjeća me na ono plastično prstenje koje su djeca znala dobivati u pakiranjima slatkiša... ili na nekakav kičast prop iz filmova o superjunacima. Ili na veliko zrnje razbijenog sigurnosnog stakla stajališta javnog prijevoza nakon pohoda huligana. Upućeni znaju da su dijamanti precijenjeni i da ovakav primjerak jednostavno mora biti krvav. Ta je industrija jednostavno ogrezla u kriminalu. Fora stvar je ta što bi prsten mogao biti itekako koristan ako treba izaći iz prostorije zatvorene staklom, makar kaljenim. Par oštrih poteza, udarac nogom i vani si. Dijamant je najtvrđa prirodna tvar (postoje umjetne, tvrđe), pa to dopušta, za razliku od grebanja najtvrđim nožem. Ili ako se zatekneš u autobusu koji doživi nesreću i nemaš one crvene plastične čekiće s vrhom od sintetskog tvrdog materijala jer ih autoprijevoznik poskida protivno svakom pravilu i zdravom razumu... Ovakav prsten bio bi dosta hladan na dodir jer dijamanti odlično provode toplinu, a pri visokim temperaturama gorio bi, jer kao što valjda svi znamo, građen je od ugljika. Ono što nije fora jest to što se prstenu ne može smanjivati opseg, a ako se želi povećati, ponovnim pravilnim brušenjem, to bi vjerojatno koštalo puno više nego ugradnja posve novog prsta.  S tim na umu, očito je da je pravljen za jednu debljinu prsta, pa ga ne mogu svi ni nositi.Još jedna loša strana je ta što ovakav prsten lako puca. Dijamanti jesu tvrdi, pa zato mogu grebati praktično sve što im dođe pod zub, ali nisu i proporcionalno čvrsti. Poprilično sam siguran da bi jedan lagan udarac čekićem po njegovom obodu uzrokovao pucanje u skupe krhotine. Najpametnija stvar koja se iz svega ovoga može zaključiti jest da je ovaj prsten praktičan. Zašto? Zato što barem neće ispasti kamen.  |
- 23:12 - gurni glavu kroz monitor (12) - snimi - #
11.03.2012., nedjelja
Kamčatka i stroj star 400 milijuna godina
|
Još jedna u nizu ruskih podvala. Hoax, na engleskom. Po običaju, "ruski znanstvenici su...", ali ovaj put "ruski arheolozi su...". Već sam nekoliko puta pisao o sličnim "vijestima", primjerice onoj kad su "ruski kirurzi" tobože 28-godišnjem mladiću pronašli u plućima neku zimzelenu grančicu. Laž, kao i sve "rusko" do tada, i odonda. Koja je laž ovaj put u điru? U zaljevu na dalekoj Kamčatki ruski su arheolozi pronašli artefakt za koji tvrde da je star 400 milijuna godina. Čudan fosil pronašli su znanstvenci sa Sveučilišta u Sankt Peterburgu, a prema pisanju weeklyworldnews.com, stručnjaci potvrdili autentičnost fosila. Arheolog iz tima, Juri Golubev, kaže kako je nalaz i njih iznenadio. Nalazi se posvuda, a lokalnu verziju gluposti možete naći ovdje. Bit ću "grozan dogmatski korporativni znanstvenik mesojed fašist", pa ću reći da ne sumnjam u to da je i ovu priču isprdila ruska Pravda, a preuzeo weeklyworldnews.com, a od njega naši žuti portali, tj. 99% svih naših portala. Koji su argumenti prevaranata? 1. Na slici su zupčanici, tj. dijelovi stroja koji su se fosilizirali prije 400 milijuna godina. Ili su ljudi postojali i prije, ili se radi o izvanzemaljcima. To na slici nije nikakav stroj. To nisu zupčanici, već fosili stapčara (Crinoidea). Stapčari spadaju u koljeno Echinodermata, tj. bodljikaša, kojima pripadaju ježinci, trpovi i zvjezdače. No stapčari, za razliku od njih, imaju svoja usta okrenuta uglavnom prema gore, a neki imaju, dok neki nemaju "stalak". Većina današnjih stapčara nema stalak. U prošlosti su postojale tisuće i tisuće vrsta stapčara, dok ih je danas svega par stotina, a u našem Jadranu samo dvije. To su naša vrlo poznata sredozemna dlakavica (Antedon mediterranea) i Leptometra phalangium. Stapčari bez stalka su pokretne životinje koje, ako im nešto smeta, mogu otplivati na drugo mjesto zamasima svojih perjastih krakova. Donedavno se, na temelju desetljeća promatranja sporih i za šetnje po morskom dnu nezainteresiranih stapčara smatralo da svi stapčari na stalku ("morski ljiljani") imaju vrlo slabe sposobnosti pokretanja, pa su uglavnom bili smatrani sesilnim životinjama. Međutim 2005. godine nekakva je podmornica na Bahamima uspjela slomiti jednu stapku vrste Endoxocrinus parrae. Rezultat je na videu.
Vrlo brzo gibanje za jednog stapčara koji ima stalak. Moguće je da se radi o evolucijski razvijenoj metodi koju je ta vrsta stapčara razvila da ne bude pojedena od strane ježinaca. Naime, puknutu stapku je prepustio ježincima koji vole grickati stapčare, a on bježi, iako ne vidi i ne čuje, niti zapravo može na ikakav način razmišljati jer nema mozak. Samo usput, cjevaši kakve možemo relativno često vidjeti po čišćim dijelovima Jadrana, ne pripadaju stapčarima. Cjevaši su iz posve drugog koljena - Annaelida (kolutićavci) i to razreda Polychaete (mnogočetinaši), te su evolucijski dosta udaljeni. Mesnati su, srodni gujavicama. Peraste tvorevine cjevaša su zapravo dijelom i škrge koje cjevaš može naglo uvući u svoju cijev, dok su stapčari tromi, ne uvlače ništa i možemo ih smatrati onim što je prethodilo zvjezdačama koje nisu ništa bolje po pitanju pokretanja. Stapčari su se počeli razvijati prije nekih 400 milijuna godina, tijekom geološkog razdoblja zvanog ordovicij, te bi mogli slobodno reći, temeljem usporedbe njihove nekadašnje i današnje brojnosti, da izumiru. Ne zbog nas. Ljudi su odgovorni samo za djelić izumiranja. Kvazizelena propaganda je izazvala kolektivnu krivnju da su ljudi krivi za sve, a nismo jer je izumiranje sastavni dio evolucije života na Zemlji, a stapčarima je teško milijunima godina, za što mi sigurno nismo mogli biti krivi. Fosila stapčara ima dosta, i znaju se naći u vrlo bogatim nakupinama. Stoga evo nekoliko primjera, pa ih usporedite sa slikom iz prevarantskog članaka o "ruskim arheolozima koji su pronašli stroj" koju sam stavio na vrh ovog članka.
Da, to su fosili stapčara. Ništa drugo. Nikakvi zupčanici, matice i vijci. 2. Ali ovo je potvrdilo Sveučilište u Sankt Peterburgu, na čelu s arheologom Jurijem Golubevom. Navodno su potvrdili i američki znanstvenici! "Američki znanstvenici" nisu potvrdili ništa. Uostalom, kakav je to argument "navodno"? Jedini koji o ovome izvještavaju jesu žuti mediji. Ne postoji niti jedan drugi izvor. Tematski najbliži odsjek Sveučilišta u Sankt Peterburgu jest Odsjek za geologiju koji o ovome ne govori apsolutno ništa. Jurij Golubev (Yuri Golubev), kojeg se posvuda spominje nije nikakav arheolog. Čovjek je fizičar (prof.dr.sc.) koji na tom sveučilištu radi kao voditelj laboratorija za kvantnu optiku. Na svojoj stranici ima naveden niz publikacija, od kojih je jedna: Yu.M. Golubev, T.Yu. Golubeva, Purity of Field State in the Non-degenerate Optics Parametric oscillator Above Threshold, International Conference "Frontiers of nonlinear physics", Nizhny Novgorod, July 3 - 9, 2007. Moja jedina dva pitanja su - TKO i ZAŠTO? Zašto se ovo radi? Koja je svrha ove budalaštine? Razdrmati nekom random fizičaru karijeru? Zašto? Tko izvodi ovakve gluposti? |
- 20:26 - gurni glavu kroz monitor (13) - snimi - #
09.03.2012., petak
Net.hr krši Zakon o lijekovima
|
Net.hr je na svojoj stranici izbacio reklamu: Influcid - prirodni lijek za gripu i prehladu! Influcid je prirodni lijek koji brzo ublažava početne simptome gripe i prehlade (visoka temperatura, kašalj, bolovi u tijelu, izmorenost, začepljen nos), skraćuje vrijeme bolesti i izuzetno se dobro podnosi. Homeopatski proizvodi nisu nikakav lijek. Lijek je pravni pojam i neki proizvod se smije imenovati lijekom jedino ako je to odobreno od strane države. Postoji Zakon o lijekovima (link na Narodne novine) u kojem se stalno naglašava razlika između lijeka i "homeopatskog proizvoda" do te mjere da iritira tijekom čitanja, međutim s dobrim razlogom. Homeopatski proizvodi nemaju dokazano ljekovito djelovanje i stoga se ne smiju zvati lijekom. Druga stvar, zakon u pravilniku naglašava što se smije reklamirati: II. Oglašavanje i obavješćivanje prema stanovništvu Članak 5. Oglašavanje i obavješćivanje prema stanovništvu sukladno Zakonu o lijekovima i medicinskim proizvodima (u daljnjem tekstu: Zakon), dopušteno je isključivo za lijekove i medicinske proizvode koji se izdaju bez recepta te za homeopatske proizvode iz članka 96. stavka 2. Zakona. Zabranjeno je oglašavanje i obavješćivanje o homeopatskim proizvodima iz članka 89. Zakona. Koji su to homeopatski proizvodi iz članka 89. i 96. Zakona o lijekovima? U navedenim člancima Zakona to ne piše, ili se ja ne snalazim dovoljno dobro. Jesu li bile kakve izmjene? Do sada se homeopatski proizvodi u Republici Hrvatskoj nisu smjeli reklamirati, i svakako se nadam da će tako i ostati. Osim toga, pisanjem laži da stvar ima aktivno djelovanje protiv gripe krši se i ovo: Članak 2. Oglašavanjem i obavješćivanjem o lijeku, homeopatskom i medicinskom proizvodu mora se dati istinita i znanstveno dokazana informacija o lijeku, homeopatskom i medicinskom proizvodu uz poštivanje etičkih kriterija, a u cilju njihove pravilne i racionalne uporabe ne dovodeći u zabludu korisnike. Naime, na samom pakiranju homeopatskog proizvoda mora biti jasno naznačeno da on ne posjeduje dokazano ljekovito djelovanje, jer ga nema. Sjetite se kako homeopatija tobože funkcionira: - osoba ima bolest X koja ima simptome Xs - daje joj se beskonačno ili ekstremno razrijeđena otopina tvari Z koja inače izaziva Xs - bolesti bi trebala nestati (trebala, LOL) To znači da bi u Influcidu trebali biti beskonačno (ili barem izuzetno) razrijeđene tvari koje u uobičajenim koncentracijama izazivaju simptome gripe. Pazite, ne gripu, nego simptome gripe. Jedan od simptoma gripe je glavobolja. Glavobolju može izazivati kratkovidnost. Može i tumor na mozgu. Može i krvarenje u mozgu. Ako postoji nešto više od simptomatskog liječenja (recimo nekih trovanja), kod bolesti je bitno saznati uzrok i djelovati na uzrok, bio on neki anorganski otrov ili mikroorganizam, ili tjelesni poremećaj. Suludo i besmisleno je tretirati simptom shvaćajući ga kao nešto puno važnije od uzroka, ako se uzrok može izliječiti. Zanimljivo je kako zagovaratelji homeopatije često srdito optužuju medicinu kako "tretira simptome, a ne bolest". Puna su im usta tih gluposti. A što je ovo nego upravo tretiranje simptoma, i to na najgluplji mogući način, u maniri curica u vrtiću koje prave imaginarni čaj od zraka?! Dajte stanite na trenutak i promislite malo o tome.
Idemo redom, preuzeto i prevedeno sa originalne šarlatanske stranice Njemačke unije homeopata (DHU). Obratite pozornost na opise bolesti koji kao da su iz neke srednjovjekovne knjige. Ovo "klinički dokazano" možete zanemariti. Nije klinički dokazano. I sjetite se što je u tom pripravku. Nije ekstrakt biljke, nego njegova beskonačno ili izuzetno razrijeđena otopina u alkoholnoj tinkturi. Zapravo čisti etanol. Razrjeđenja nisu naveli, ali znajući kakva su inače za bolesti poput gripe, poprilično sam siguran da su dosta luđačka. (usput, iz nekog razloga imena vrsta ne pišu u kurzivu, što mene i profesionalno živcira) Aconitum Svježe, cijele biljke Aconitum napellus, ubrane na početku cvatnje Djelovanje: • Brza pojava visoke temperature s drhtavicom, suha vrućica, nemir i žeđ • Dokazan kod tretiranja prvog stadija akutnih upala, prehlada i obične gripe s tipičnim simptomima • Klinički dokazan protiv vrlo akutnih upalnih bolesti Biljka sadrži snažne otrove koji djeluju na srce i po tome je najpoznatija, taj otrov je bio njena glavna uloga. Kroz povijest se koristila za vrškove otrovnih strelica. Za razliku od Aconitum napellus, što je biljka, "Aconitum" je homeopatski bućkuriš. Pretpostavljam da se radi tinkturi (alkoholni koncentrat) svježih cijelih biljaka koja je razrijeđena do besmisla. Dakle, u Aconitumu je u načelu samo alkohol i nešto vode. Nema ničeg drugog. Bryonia Svježi korijen biljke Bryonia cretica ili biljke Bryonia alba, ubrane prije cvatnje. Djelovanje: • Često se koristi za akutne i kronične upale dišnih organa • Uvjeti primjene su okarakterizirani velikom suhoćom mukoznih membrana, suhim, grčevitim kašljem, pojačanom žeđi, bolovima u prednjem dijelu glave i promuklim glasom • Dovodi do brzog poboljšanja osjetljivosti i bola u grkljanu i dušniku, prsištu i ekstremitetima • Klinički dokazano protiv akutnih upala respiratornih organa Bryonia je srodna bučama. Ne znam za creticu, ali alba je otrovni i nesnosni korov koji raznose ptice jedući sjemenke. Biljka sadrži bionin, otrov od kojeg nastrada stoka. Četrdesetak bobica ubije prosječnu odraslu osobu. Eupatorium perfoliatum Svježi nadzemni dijelovi Eupatorium perfoliatum, ubrani na početku cvatnje. • Vrlo poznat zbog svojeg korištenja kod obične gripe i prehlada s vrućicom • Tipični simptomi su visoka temperatura, drhtavica, bolni kašalj, pulsirajuća glavobolja i velika osjetljivost mišića i kostiju • Bolest može nastati i pogoršati se zbog vlažnog i hladnog vremena • Klinički dokazano protiv obične gripe, gripoznih i bolesti s vrućicom Biljka ima blagi protuupalni učinak i valjda je davno bila korištena kao blagi antimalarik jer smeta jednoj vrsti plazmodija, jednostanične praživotinje, pa su je koristili i Indijanci....... Ali čekajte malo... Zar homeopatija tobože ne funkcionira tako što se koriste preparati koji izazivaju simptome bolesti, a ne preparati koji simptome guše? Da, zanimljivo. Sami sebi krše vlastitu logiku. Gelsemium Svježi nadzemni dijelovi biljke Gelsemium sempervirens. Djelovanje: • Često se koristi protiv trajnih upala • Jedan od prvih izbora za glavobolju i slabost • Dokazano djelovanje protiv bolesti s općom slabosti, umorom, tupom glavoboljom, oštrim kihanjem i hunjavicom s curenjem iz nosa, suhim kašljem s bolnim prsištem, grebanjem i pečenjem grla, nateknućem tonzila i bolovima od grla prema uhu • Klinički dokazano protiv glavobolja i općenito infektivnih bolesti Gelsemium sempervirens se koristila površinski (topikalno) protiv raznih papula koje po koži i sluznici znaju izbiti. Koliko je bila učinkovita, ne znam, ali vjerojatno postoji dobar razlog zašto je to napušteno. Na Wiki piše da se koristila i za svakakve druge bolesti, međutim ako se nešto koristilo, ne znači da je bilo i korisno. Znači samo da se koristilo. Na pragu hrvatskih kuća crtao se znak Peruna (gromovnika) da kuću ne pogodi munja, pa to ne znači da črčkanje znakovlja remeti električno polje oblaka u oluji. Cijela biljka je otrovna jer sadrži strihninu srodne alkaloide. Ako na biljku naleti roj pčela, otrov odnesu u košnicu gdje on kontaminira med kojim se hrane i to izazove smrt cijele kolonije. Eto, tu zanimljivost nisam znao. Ipecacuanha Osušeni rizomi i korijenje biljke Cephaelis ipecacuanha Djelovanje: • Vrlo koristan za tretiranje bolesti dišnog sustava poput bronhitisa, astme i hripavca • Tipični simptomi su plitko disanje, stezanje prsišta i hripanje zbog sluzi • Djeluje poput ekspektoransa i u svrhu ublažavanja i pomoći kod iskašljavanja guste sluzi • Ublažava suhi, neprekidni i žestoki kašalj koji dovodi do povraćanja • Klinički dokazan protiv bronhitisa, bronhijalne astme i hripavca Ipekak! Vrlo poznat po tome što izaziva žestoku mučninu s povraćanjem u kratkom roku, stoga se koristio (možda još i uvijek?) kao emetik. Osim medicinske primjene, nalazi primjenu i kod bulimičara koji imaju stila (grozan sam, znam). Sjećam se jednog filmića na ebaumsworld.com, a našao sam ga na YouTubeu. Ovdje se vidi što ipekak čini za par minuta. Na stranu s američkim poremećenim vrijednostima u medijima, ovdje zabrinjava to što navode ljude na korištenje ove čarobne alkoholne vodice protiv astme i hripavca. Ajde, hripavac koji je u Americi godišnje ubijao 5,000-10,000 ljudi godišnje gotovo je iskorijenjen zbog zakonski obveznog cijepljenja, ali vratit će se on. Znajući da idioti koji se žestoko protive cijepljenju imaju sve više utjecaja, te da takvi idioti najčešće obožavaju homeopatiju, za očekivati je da će u budućnosti rasti broj smrti od hripavca. Astma je drukčija bolest kojoj se za sada samo tretiraju simptomi i smiruje stanje, ali svejedno je žalosno vidjeti kako se šarlatani bacaju i na tu populaciju. Fosfor Bijeli fosfor Djelovanje: • Naročito djeluje na bolesti dišnog sustava i u slučaju slabosti • Karakteristični simptomi su iscrpljenost, teška glavobolja, kronični katar iz nosa s tendencijom prema krvarenju, te bolni kašalj • Mukozne membrane su vrlo suhe, grkljan grebe i boli, što dovodi do gubitka glasa • Posebno primjenjiv kod dišnih infekcija koje se često vraćaju • Klinički dokazan protiv upala dišnog sustava, ozbiljnih infektivnih bolesti, poremećaja ozdravljenja i iscrpljenih stanja; neuralgija i glavobolja s bronhitisom, bronjihalna astma, hripavac Auuu, jebote. Moj stari prijatelj, bijeli fosfor koji me skupa s kosturskom glavom gleda iz vodom napunjene bočice. Kemiluminiscentna elementarna tvar koje je dovoljno 0.1 gram da ubije odraslu osobu. Poprilično svaka značajnija doza manja od te izaziva teška oštećenja jetre, a kronično izlaganje nekrozu čeljusti (phossy jaw, stravična stvar). Male količine kroz par dana izazovu bronhopneumoniju ili edem pluća jer se nakupi tekućine u alveolama, što vjerojatno onda i izazove kašalj. Pitam se koliko ga u toj čarobnoj alkoholnoj vodici ima, pošto mu je topljivost u etanolu dosta malena. Vjerojatno glupo pitanje, pošto su ga sigurno luđački razrijedili. Osim toga, smiješno je i pomisliti da bi par molekula P4 ostalo živo u otopini koja nije zaštićena od zraka, jer kisik ih napada i oksidira u fosfatne anione, tj. fosfornu kiselinu, koja ima sasvim drugo djelovanje od fosfora i nije ni približno otrovna. Glupost. Nepoznavanje anorganske kemije na djelu, ali od homeopata drugo i ne možemo očekivati. Na istoj stranici nalazi se i tvrdnja da Influcid u in vitro uvjetima poboljšava odaziv stanica na svinjsku gripu, tj. H1N1. To je notorna laž poduprta praznom slamom. Sve da nešto (a to par kapi alkohola ne radi) ima ovakav utjecaj na kulturu stanica, to ne znači da ima i in vivo. Između takvih eksperimenata i zakonske osnove da se nešto zove lijekom stoji ogromna provalija i ovakvim se izjavama oči mogu zamazati samo neobrazovanim ljudima, kakvih je nažalost jako puno. Klevećem? Meni zakon ne može ništa. Kleveta je u osnovi laž, a laž ima temelj u činjeničnoj neistini i može se dokazati. Dokaz bi bilo znanstveno kliničko istraživanje koje pokazuje da Influcid liječi, tj. da ima ljekovita svojstva. No budite sigurni da takvoga nema na cijelom planetu. Homeopatija je u rangu astrologije, radiestezije, čitanja iz dlana, taloga kave i prosutog graha. To što se reklamira uz pomoć glumaca izbijeljenih zubi koji su obučeni u blještave bijele kute i rade s "biljnim materijalom", ne znači apsolutno ništa. Šarlatanima koji stoje iza ovoga - tužite me. Izazivam vas. Novac mi treba, i dobro će mi doći kad vas smlavim u sudnici i budete morali platiti troškove odvjetnika i duševne boli. (Ako smatrate potez Net.hr-a sramotnim poput mene, raširite ovaj članak. Djelujte kako znate. Možda ga skinu s portala.) |
Ne bih reklamirao homeopatsko šarlatanstvo nasumičnim spominjanjem nekih "pripravaka", međutim u ovoj situaciji, korist upozorenja je veća nego šteta od "reklamiranja", stoga eto još jednog članka. Kategorije su: obitelj, zdravlje i znanost jer želim informirati točno one ljude koji te kategorije često pregledavaju.
- 19:02 - gurni glavu kroz monitor (9) - snimi - #
06.03.2012., utorak
Ovo zaslužuje kaznenu prijavu
|
Šaliti se ovakvim stvarima može samo budaletina, kakvih nažalost po našim "medijskim tvrtkama" ima na izvoz. Moron koji je ovo smislio i moron koji je ovo odobrio za Dnevnik.hr zaslužuju suspenziju ili barem degradaciju položaja na poslu. Ovo je DNO usporedivo s novinarstvom novonastale RH početkom 90-ih. |
- 19:26 - gurni glavu kroz monitor (7) - snimi - #
05.03.2012., ponedjeljak
Cake is good, m'kay?
Snimio sam ovo maloprije i preradio u stilu motivacijskog postera. Imam još tri komada, ostalo sam pojeo. 
Ponegdje je obojana "bradavica", ponegdje "guza", ponegdje oboje. Naslov je inspirirala ova reklama koje se sjećam još s početka tisućljeća (whoa, kako ovo dobro zvuči): Tits 'n' ass beer, a objašnjenje jedna slika koju bi bilo izuzetno nepristojno linkati, ali sjetit će je se većina vas koji ste uživali u ludorijama Interneta i prije nego se fraza "Internet meme" isprostituirala i iz domene fun and free lulz-a prešla u komercijalno okupljalište novih surferića s ADHD-om.  Šala zaposlenika (a ja bio sretnik) ili nova politika Tvornice kruha Zadar? Što god da je u pitanju, preporučam da se od ovog dizajna ne odustane. |
- 15:56 - gurni glavu kroz monitor (3) - snimi - #
02.03.2012., petak
Kick the baby
|
Rijetko čitam novine, a kada ih i čitam, to su one na Webu. To iskustvo miče trošak, ali vjerojatno više nego udvostručava gorčinu, jer ne samo da moram čitati o zaista gadnim stvarima u svijetu, nego naletim i na odjeljak za komentare. No trenutno nebitna stvar. Naletio sam na ovaj članak: Šokantan stav australskih znanstvenika - svi roditelji trebali bi imati pravo eutanazirati hendikepiranu bebu Jutarnji.hr po svom prokletom običaju žutog tiska, iz nekog razloga ima žestoku želju demonizirati znanost i "znanstvenike". Ovdje se nalazi originalni rad: Journal of Medical Ethics - “After-birth abortion: why should the baby live?” Dostupan je besplatno, pa ako imate vremena, ne bi bilo loše pročitati ga. Napisali su ga Alberto Giubilini i Francesca Minerva (PhD), bioetičari. Filozofi, ne znanstvenici. Je li bitno? Jest, bitno je. Ovo je tema o eugenici o kojoj bih mogao napisati nekoliko diplomskih radova jer me područje dosta zanima, ne prestajem se informirati o njoj i svemu tome imam dosta čvrsto mišljenje. Kako sve ono što znam i mislim o ovome sažeti u članak razumne duljine? Nikako, eto kako. Ono što ću napisati samo je sjena svega, i nadam se da neću izazvati protuučinak. Prvo bi eugeniku trebalo definirati. Sam prefiks "eu-" označava nešto ponajbolje, optimalno. Eugenika nije znanost kao što su to biologija, kemija i fizika. Nije ni interdisciplinarna znanost, poput biokemije, biofizike, itd. Ona je primjena sinteze znanja iz genetike i društvenih znanosti koja se bavi poboljšanjem svojstava populacije, i to najčešće ljudske, i kao takva, izuzetno je podložna društvenim mijenama. Kao i sve, možemo na nju i njene ostvaraje gledati iz čisto informativnog kutka, promatrajući korist i zasluge, a možemo i iz kutka etike. Samo polazište eugenike - poboljšati populaciju, ima izvor u želji da se odagna ono loše. I samo po sebi, to je super stvar. Problem je eugenike taj što je tako lako kvarljiva. To je jedna od stvari koje ljudi tako lako upropaste. Praksa eugenike je ukorijenjena u naš genom. Ne razmnožavamo se s bilo kim. Biramo, i to većina nas poprilično pozorno. Taj mehanizam, kojeg slijedimo dosta revno, rezultat je evolucije. Da takvog ponašanja nikada nije bilo u nijednom obliku, tj. da su se bića razmnožavala potpuno nasumce (dakle ne slijedeći apsolutno ništa, čak ni kemijske signale u vidu, recimo, feromona), život bi na Zemlji zastao još tamo u razdoblju pradavnih jednostaničnih bića. Možda bi se razvila jednostavna višestanična bića, ali veća bića s tkivima i sve složenije od toga ne. Usložnjavanje života zahtijeva malo više posla od pukog cijepanja stanica. Međutim ljudi, iako su životinje, puno su razvijeniji u društvenom smislu od bilo koje druge vrste na planetu, i započeli su društvenu evoluciju koja je kudikamo složenija i nepredvidljivija od biološke i kemijske koje su joj prethodile. Kada je na scenu stupilo razvijeno ponašanje, koje je prednost za vrstu, praksa eugenike je vrlo brzo poprimila loš predznak. Ne uzimajući u obzir hipoteze o ponašanju praljudi, jedan od najstarijih dobro opisanih društvenih protokola jest spartansko usmrćivanje novorođenčadi. Ukratko, imali su nekakvu liticu s koje su bacali djecu (ili ih jednostavno ostavljali na nemilost prirodi) nakon što bi vijeće ustanovilo da nisu "sukladni" s čim već su tada raspolagali, a to je bilo dosta grozno društvo. Neki će se sjetiti poznatih pričica o Spartancima koje su povjesničari zamrznuli u knjigama, a koje prikazuju okrutno društvo prljavih i šutljivih ljudi koji nisu marili za društveno razvijanje, ali su štovali kolektivnost nauštrb svega, pa i bilo čijeg života. Starogrčki Borg, ali bez onog dijela s metastaziranjem. Nažalost, Frank Miller je napravio povijesno netočni strip "300", a Hollywood je napravio film u kojem je iskrivljavanje povijesti doveo do vrhunca, uz naravno veličanje nasilja, po američkom receptu. Do 2007. većina ljudi je Spartu poznavala kroz užase iz povijesnih knjiga. Danas za to zna relativno jako malo ljudi. U novijoj povijesti, eugenika je bila i definirana, priznata kao akademski entitet, nekakva disciplina, a ne samo nagon vrste. Ako vas zanima njena povijest, imate pregršt materijala na Wikipediji. Institucionalizirala i gotovo odmah u domenu zločina ju je dovela Amerika, a tehnološki vrhunac te strave dogodio se za vrijeme Trećeg Reicha, diljem svijeta. Japan je tu odigrao nevjerojatno strašnu ulogu o kojoj je malo tko dobro upoznat. Vjerojatno su sve zemlje obojane fašizmom za vrijeme Drugog svjetskog rata imale svoje posebne zločine iz kategorije medicine, pa tako i Hrvatska. Uopće ne sumnjam u to, i štoviše, poprilično sam siguran da je svaka veća bolnica barem jednom sudjelovala u takvom zločinu. Bit ću toliko slobodan pa ću reći da je vrlo vjerojatno da je dobar dio anatomskih preparata koji su u Zagrebu nastali za vrijeme NDH napravljen u zločinačkom okviru. Nije to ništa čudno, iako znam par visoko pozicioniranih ljudi koji bi sad počeli siktati i oholo i ponosno "braniti struku" i... "Zagreb grad" ili koju već ofucanu stvar. I o ovome bi se dalo štošta napisati i mnoge ljude s titulama, od kojih davno svi već pomrli, optužiti za provođenje ili odobravanje takvih zločina. No da se vratim na ono bitno, a to je članak iz časopisa za medicinsku etiku. Preveo sam sažetak: Pobačaj je uglavnom prihvaćen iz razloga koji nemaju veze sa zdravljem fetusa. Pojašnjavajući kako ni fetusi ni novorođenčad nemaju isti moralni status poput pravih osoba, činjenice da je nevažno što su potencijalne osobe, te da posvajanje nije uvijek u najboljem interesu ljudi, autori argumentiraju da bi ono što zovemo "pobačajem nakon rođenja" (ubijanje novorođenčeta) trebalo biti dopušteno u svim slučajevima gdje je dopušten i pobačaj, uključujući slučajeve gdje novorođenče nije oštećeno. Odmah ću reći - u prihvaćanju ovoga imam nepremostive prepreke. Nisam jedan od onih čija je reakcija afektivna i brutalno agresivna u vidu "paljenja vještice", što je jedno od najopasnijih ljudskih ponašanja, ali sigurno ne mogu ostati indiferentan. Također ću odmah reći da još nisam pročitao cijeli rad (iz principa neću reći "znanstveni rad"), ali hoću, te ću ga naknadno komentirati. Međutim već iz sažetka je vidljivo da autori sišu veslo. Zašto? Zato što ne znaju što je fetus. Pobačaj fetusa nije "uglavnom prihvaćen". Ono što je uglavnom prihvaćeno jest pobačaj embrija. Razlika je ogromna. Embrij je zametak bez ikakvog funkcionalnog živčanog sustava, dok fetus pokriva intrauterini razvoj sve do samog rođenja i uključuje biće koje može patiti. Dakle: embrio, fetus, dijete. Embrio je hrpica diferencirajućeg tkiva, fetus je oblikovano tkivo sa začecima organa i sustava (živčani sustav!) koje se razvija u dijete, a status djeteta u stadiju novorođenčeta stječe se rođenjem. Nisu to samo pravne odrednice, već imaju medicinske osnove. Zato je, između ostalog, izraz "nerođeno dijete" besmisleni izraz. U većini pravnih sustava zapadne civilizacije točka do koje je legalno bez većeg pojašnjenja može zatražiti pobačaj jest 8-9 tjedana, do koje organizam egzistira kao embrij. Legalno govoreći, žena ne može zatražiti medicinski pobačaj fetusa. Pobačaj embrija je s legalne strane dopušten, jer mu je temelj etika koja, koristeći medicinske činjenice, jasno kaže da embrij niti pati, niti je ikakva osoba. To je i moje mišljenje, s tim da ja ne zagovaram pobačaj kao nešto s čim bi se trebalo olako nositi, iako bi trebao ostati u domeni izbora. Mislim da bi liječnik trebao prvo razgovarati s trudnicom. Pobačaj nije mala stvar, ni za psihu ni za tijelo žene, a ima i društvene implikacije. Imat će ih i sve više, kako se budu razvijale metode otkrivanja spola i ostalih karakteristika. Danas se samo jednostavnim ultrazvukom može prilično točno odrediti spol tijekom ranog stadija fetusa (ne kasnog embrija!), međutim to recimo Indiju nije spriječilo da napravi demografsku katastrofu selektivnim, ilegalnim pobačajima ženskih fetusa. Kako metode budu sve bolje i bolje, tako će ta granica sići u stadij embrija, te će postojati opasnost od proliferacije selektivnih pobačaja, što može jako uzdrmati populaciju. Pod selektivno ne mislim na pobačaj embrija iz čije je genetske slike vidljivo da će se razviti u defektan fetus, s čime se slažem, već na pobačaje embrija kojima se utvrdi da će recimo imati ovu ili onu boju očiju, ovakvu ili onakvu ušnu resicu, itd. Velike su to opasnosti. Samo usput rečeno, primitivna eugenika kakvom su je smatrali nacisti daleko je od prave eugenike, koja može biti i dobra stvar. Naime populacija u kojoj se cijeni i gura istovrsnost je slaba populacija, populacija koja degradira i potencijalno je lako uništiva. Zato bi recimo zabrana selektivnih pobačaja embrija bila eugenička metoda - jer bi dovodila populaciju u bolje stanje. Posebno bih se osvrnuo na ovo: autori argumentiraju da bi ono što zovemo "pobačajem nakon rođenja" (ubijanje novorođenčeta) trebalo biti dopušteno u svim slučajevima gdje je dopušten i pobačaj, uključujući slučajeve gdje novorođenče nije oštećeno. Sve gore od goreg. "Uključujući slučajeve gdje novorođenče nije oštećeno"... Što to znači? Da majka može roditi dijete i onda u konsenzusu s ocem (jer najvažnije je da se svi slože /sarkazam) odlučiti hoće li dijete ubiti jer joj se recimo ne sviđa kako dijete izgleda? Ili jer ga ne želi, a pošto je državi svako neželjeno dijete višak, treba se odobriti ubijanje? Pa to je užasno! To je stravično užasno i to treba sasjeći u korijenu. U civiliziranom društvu nema mjesta takvom razmišljanju. Kad sam tek naletio na članak u Jutarnjem, mislio sam da ovo dvoje bioetičara govori pozitivno o ubijanju defektne novorođenčadi, s čim se također nikako ne slažem, ali sad vidim da su im tvrdnje još i gore. Mislim da će mi biti još jasnije kada prostudiram dokument, ali za sada ovo dvoje "bioetičara" smatram budaletinama. Istina je, novorođenče koje se tek rodi nije ništa mentalno razvijenije od kasnog fetusa pred porod. Međutim ideja da je zbog toga u redu ubiti ga jer je ovakvo ili onakvo je gnjusna, a vjerujte mi, novorođenčad može biti itekako nakazna u slučaju grešaka u embrionalnom razvoju, no takva ubrzo i sama umru od komplikacija; većina umre još unutar majke pa dođe do spontanog pobačaja. Svako biće koje dođe na svijet, bila to ptica, gušter, mačka, tele ili čovjek, želi živjeti. Trudi se disati atmosferski zrak i čuvati toplinu. Stanice, tkiva i organi rade da dovedu tijelo u homeostazu. Cijelo biće se silno trudi, jer je to jedna od odlika evolucije. Borba za goli život. Koji bi to monstrum od čovjeka bio koji bi mogao usmrtiti formirano, makar i defektno novorođenče? Kakvo bi bili društvo da to toleriramo? To je bar lako odgovoriti. Najsvježiji i najpoznatiji, vrlo sočni primjer imali smo 30-ih godina 20. stoljeća. Nije to bilo tako davno. Ljudi su imali radio, vozili su automobile, išlo se na kupanje, jelo se sladoled, čitalo knjige i slušalo glazbu. Govorim to da razbijem onaj osjećaj "to se događa drugima". Pogledajte ovaj poster.
Na posteru, slobodno prevedeno, piše: 60,000 Reichsmaraka iznos je troška potrebnog tijekom života jedne osobe oboljele od nasljednih bolesti. Sugrađani, to je i vaš novac. Čitajte "Neues Volk" Mjesečnik Ureda za rasnu politiku Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke Iza ove slike stoje tisuće i tisuće "eutanazija" (iako to nisu eutanazije, već ubojstva) izvedene u hladnim i jezivim prostorijama starih bolnica. Novorođenčad, starija djeca, odrasli ljudi, starije osobe. Obično injekcijom fenola u srce. Jer ako možemo ubiti defektno novorođenče, zašto ne bi ubili i mentalno poremećenu osobu? Recimo osobu koja većinu vremena provodi u stuporu. Ne zna za sebe većinu vremena, a i kad je prođe, nije svoja, jer stupor se uglavnom javlja kod težih mentalnih poremećaja. Tough luck. Fenol for you. Ili recimo odličan primjer mladih ljudi koji voze automobil, slupaju se i završe oduzeti ili s teškim moždanim oštećenjima, pa im propadne karakter i pretvore se u tupe osobe koje izgube sposobnost pamćenja. Fenol? O, da. Što je s ljudima koji su preživjeli moždani udar i zaradili trajna oštećenja? Još jedna injekcija, molim. Što je sa starim osobama u stanju demencije? Uf, tko će njima mijenjati pelene? Fenol! Ovakve ideje su čista abominacija i ne mogu vjerovati da je jedan časopis za medicinsku etiku uopće kadar objaviti takvo što. Na kraju krajeva, pustimo objekte ove priče. Pustimo ono što bi se dogodilo toj novorođenčadi. Što je s nama, koji bi trebali prihvaćati, a neki od nas i izvršavati takve odvratnosti? Koliko bi uspješno mogli živjeti s tim na srcu? Kako bi to utjecalo na kretanje društva? Slična se pitanja postavljaju i kada moralna osoba treba obraniti život nekoga koga bi netko rado ubio ili mučio, na pokretnoj traci. Jer čemu zatvori, ako koštaju? Bacimo ih sve u peć, a prije toga dajmo čuvarima da ih siluju i prebiju. Goli otok, super. "Zaslužili su", reći će ti gmazovi od ljudi. Uistinu, što bi od nas "drugih" (jer ove stvari se uvijek događaju drugima! /sarkazam) ostalo? Bi li moderno društvo moglo preživjeti? Na to pitanje nema odgovora. Treći reich je uništen krajem rata. "Draga, kako ti je bilo danas na poslu?" -"Imali smo tri eutanazije. Dva sam ja, Aperta i Pfeiffera, a Downa je tehničarka, ja sam morala na pauzu. Kasnije sam imala dva normalna porođaja, ali već sam bila umorna." "Eh, a ja sam danas s dečkima sredio jednog tipa. Govno jedno lopovsko, isprva se nije dao. Uh, sve me bole ruke. Kolega ga je dokrajčio. Sad je u hladnjači, sutra ga voze na patologiju. Nego, što ćemo za ručak? Jučer su nas zvali iz Elektre, zaboravili smo platiti onaj zaostatak." ................ ... ... ... ... ... ... ... |
