23.03.2012., petak
Prvi prsten u cijelosti napravljen od dijamanta
|
Nije da se razumijem u prstenje/nakit, niti imam iskustva s tim, ali nije mi nešto naročito lijep. Podsjeća me na ono plastično prstenje koje su djeca znala dobivati u pakiranjima slatkiša... ili na nekakav kičast prop iz filmova o superjunacima. Ili na veliko zrnje razbijenog sigurnosnog stakla stajališta javnog prijevoza nakon pohoda huligana. Upućeni znaju da su dijamanti precijenjeni i da ovakav primjerak jednostavno mora biti krvav. Ta je industrija jednostavno ogrezla u kriminalu. Fora stvar je ta što bi prsten mogao biti itekako koristan ako treba izaći iz prostorije zatvorene staklom, makar kaljenim. Par oštrih poteza, udarac nogom i vani si. Dijamant je najtvrđa prirodna tvar (postoje umjetne, tvrđe), pa to dopušta, za razliku od grebanja najtvrđim nožem. Ili ako se zatekneš u autobusu koji doživi nesreću i nemaš one crvene plastične čekiće s vrhom od sintetskog tvrdog materijala jer ih autoprijevoznik poskida protivno svakom pravilu i zdravom razumu... Ovakav prsten bio bi dosta hladan na dodir jer dijamanti odlično provode toplinu, a pri visokim temperaturama gorio bi, jer kao što valjda svi znamo, građen je od ugljika. Ono što nije fora jest to što se prstenu ne može smanjivati opseg, a ako se želi povećati, ponovnim pravilnim brušenjem, to bi vjerojatno koštalo puno više nego ugradnja posve novog prsta.  S tim na umu, očito je da je pravljen za jednu debljinu prsta, pa ga ne mogu svi ni nositi.Još jedna loša strana je ta što ovakav prsten lako puca. Dijamanti jesu tvrdi, pa zato mogu grebati praktično sve što im dođe pod zub, ali nisu i proporcionalno čvrsti. Poprilično sam siguran da bi jedan lagan udarac čekićem po njegovom obodu uzrokovao pucanje u skupe krhotine. Najpametnija stvar koja se iz svega ovoga može zaključiti jest da je ovaj prsten praktičan. Zašto? Zato što barem neće ispasti kamen.  |
