09.12.2011., petak
Viralne ljudske gluposti: Merkur i "skriveni NLO"
|
Ima već par dana da eksponencijalno brzo raste hype i bulažnjenje oko filmića kojeg je uploadao jedan ogrezli i paranoični teoreričar zavjere na YouTubeu. Prvo filmić. Žao mi je da budali dajem viewove, ali što se može. U trenu dok ovo pišem, stvar ima 1,183,911 viewova, a broj bijesno skače. Argumentacija tog ćaknutog YouTubera ide ovako nekako: "Trebamo imati otvoren um, i zato ja kažem da je to sigurno NLO, dakle izvanzemaljci, jer je očito da je to svemirski brod koji je izgubio sposobnost skrivanja pod udarom izboja sa Sunca". Teško je u tako kratkom komadiću teksta nabacati toliko apsurda i logičkih pogreški, ali nekima zaista uspijeva. No što je zapravo taj "objekt" kraj Merkura? Neki su pomislili da je asteroid koji je eksplodirao pod naletom Sunčevog koronalnog izbačaja. To je nemoguće, jer su asteroidi grude stijenja s nešto dispergiranog metala, u prosjeku manji od uobičajene Zemaljske planine, a koronalni izbačaji su, dok dođu do Merkura, veći od samog Sunca, a užasno su razrijeđena plazma. Dobra usporedba asteroida i izbačaja jest metak i veliki oblak, iako bi za pravu usporedbu oblak morao biti puno, puno veći. Ako oblak naleti na metak (ili obrnuto, nevažno je), nema gotovo nikakve interakcije. Uostalom, objekt se ne miče u odnosu na Merkur, te ga prati toliko dobro da mi je čudno kako većina ljudi ne pomisli da se radi o greški u samom sustavu koji to sve snima. Neki drugi su branili ideju da se radi o plazmi koja se uplela u Merkurovo magnetno polje, što je također promašaj, ali barem racionalno razmišljanje. Intenzitet Merkurovog magnetnog polja je otprilike 1.1% Zemljinog, jer Merkurova unutarnja građa nije ni približno tako dinamična kao ona našeg planeta. Da bi se izbačaj upleo i tako sjajio u magnetosferi planeta, ona bi morala biti redovima veličine intenzivnija (blago rečeno), te bi bilo za očekivati da se uplete na polovima, a ne na dijelu od kojeg se normalno - odbija. Izbačaj bi morao biti vrlo gust i lokaliziran, te baš usmjeren na Merkur, za što su šanse mizerne. Također, sustav koji je odgovoran za nastanak te snimke takvo što ne bi ni mogao uloviti jer ne može. Odgovor je na pitanje jest: Merkur. Njegova orbita je vrlo malena i godina mu traje naših 88 dana. Iako su prividna gibanja planeta po nebu presjek raznih gibanja, izuzmemo li rotaciju Zemlje, najveći utjecaj na Merkurovo prividno gibanje po nebu ima upravo njegova jurnjava oko Sunca. Ovih dana dnevno se pomakne oko jedan i pol stupanj. To je otprilike kao 3 promjera Mjeseca na nebu. Upravo se to i vidi na filmiću. Kamera koja je ovo snimila nalazi se na sondama STEREO kojima je zadatak snimati promjene na Suncu iz dvije međusobno vrlo udaljene točke (tzv. Lagrangeove točke), da se dobije prostorni prikaz promjena u Sunčevoj atmosferi. Dvije su sonde, svaka u svojoj Lagrangeovoj točki. SECCHI je jedan od projekata koji koriste te sonde. To je otvoreni projekt čije se snimke mogu skinuti na službenoj stranici. Kako je došlo do tog čudnog fenomena? SECCHI-jeve snimke nisu "point and shoot", kako bi to laici navikli na digitalne idiot-fotoaparate mogli zaključiti. Radi se o snimkama koje su intenzivno digitalno obrađene. To se radi zato što je koronalne izbačaje (CME, to su ta "vela" koje Sunce izbacuje s površine i čiji popratni bljeskovi subatomskih čestica nama izazivaju jaka polarna svjetla kada nam ih usrče Zemljina magnetosfera) jako teško uhvatiti na kameri. Vrlo su blijedi, a Sunce je vrlo blještavo. Zato se namjerno povisuje osjetljivost senzora koji snimku hvata. Nastaje problem uslijed slike koja postaje preeksponirana zbog bliještećeg Sunca i svemirske prašine koja to reflektira. Tu nastupa digitalna obrada. Računalo spaja niz slika na kojima nalazi referentne točke u obliku zvijezda, i zatim računa koje pozadinsko svjetlo smije, a koje ne smije maknuti. Rezultat je dosta gruba snimka na kojoj se vidi materijal koji Sunce izbacuje u svemir.
"Problemi" nastaju kada u vidno polje kamere zaluta planet. Što su bliže Suncu, to su blještaviji. Merkur, Venera i Mars rade najviše problema. Merkur probleme radi najčešće jer zbog svoje male orbite često upliva u kadar, pa računalo mora obraditi i njegove preeksponirane slike. Zbog njegovog brzog dnevnog pomicanja, na snimci bi se pojavio nekoliko puta. Zato ga računalo briše na temelju snimki napravljenih prije nego se nalazio na datom mjestu. Zato oko Merkura, Venere i Marsa često postoje i "ghost images" u vidu tamnih i svijetlih polja, što je pogotovo vidljivo kada u vidno polje kamere uleti koronalni izbačaj. I upravo je to naš "leteći tanjur" - slika Merkura na tom mjestu u neko drugo vrijeme. U načelu dosadni artefakt. Pojavljuje se i na ostalim snimkama i vrlo je čest i periodičan, samo što nikoga posebno nije bilo briga oko toga, osim šačice ljudi na svijetu koji se specijalno bave obradom takvih snimki. Hladni tuš, zar ne? Drago mi je. Na ovoj stranici možete pogledati video pod imenom 20111119_1202_hi1.mpg, trenutno prvi na popisu. Vide se Merkur i Mars. Oboje rade identičnu stvar, u istom trenu. Bljesak se pojavi i nestane, a za sobom vuku crne mrlje. Primijetite da je snimka podijeljena na dva polja. To su dvije snimke, svaka sa svoje Lagrangeove točke, tj. sa svake STEREO sonde. Osobno smatram fascinantnim što imam priliku iz svoje sobe gledati kako u jednom trenu izgledaju koronalni izbačaji čije slike šalje nekakva elektronika pozicionirana na dvije točke toliko strašno udaljene od Zemlje, ali to je samo moje mišljenje. Kako se ovakve stvari uspiju dogoditi? Zakon velikih brojeva. Barem on, a sigurno još par socioloških fenomena koje ne mogu verbalizirati jer nisam toliko potkovan u tom polju. Na svijetu je oko 7 milijardi ljudi. Barem je par stotina toliko ludo da u pauzi jedenja tri dana stare pizze pregledava apsolutno dosadne filmiće koje "tajnoviti državni instituti" daju svima na uvid i download, i na njima traži "dokaze letećih tanjura". O da, ima takvih, vjerujte mi. Internet koriste i ljudi sa žešćim psihičkim problemima. Jedan će tu i tamo uspjeti naći nešto što mu se posebno svidi i čemu pridoda neko specijalno značenje. Stavit će to na YouTube u obliku filmića u kojem će vrištati da je s vladine stranice skinuo "supertajni film" na kojem je našao "dokaz izvanzemaljaca" i proći će neko vrijeme dok ga ne počnu pronalaziti njemu slični low life ljudi koji nose kapice od alu-folije i u vrtu prave "orgonske antene" kojima se "brane od vladinih mozgoperućih zračenja". Onda popularnost videa kreće u eksponencijalni rast. Kao bakterijska log faza, rani dio. U jednom trenu, neka budala (tipičan novinarčić na nekom tabloidnom portalu) uhvati video i stavi ga u sekciju "paranormalno". Novi limfni čvor za metastaziranje, vrlo uspješan. Preuzmu ga lokalni nacionalni portali, od njega se grana dezinformacija i uskoro inficira ostale portale, da bi nakon toga cijeli planet apsolutno bljesnuo, ili barem ona mjesta gdje je Web rašireniji. Bilo bi lijepo vidjeti vizualizaciju širenja tih informacija. Vjerojatno bi sličilo lančanoj reakciji u atomskoj bombi. Nakon toga slijedi razdoblje usporavanja, stagnacije, a zatim sve pada u zaborav. Provjerite kako to izgleda na trends.google.com. Dobar primjer je fraza "michael jackson". Sjetite se što se prije godinu i nešto dogodilo s pomorima ptica i riba. Jedan od prvih primjera masovnih dezinformacija koje su se dogodile zbog karaktera Interneta, a to je nesputano širenje podataka. Jednu normalnu i globalno učestalu, sporadičnu pojavu kao što je pomor neke populacije, ljudi su krenuli povezivati i graditi masovnu paniku. Sjetite se samo kako je to izgledalo. I naši su portali uživali u širenju dezinformacija, te povezivanju s ostalim "teorijama" zavjere. Vjerujte mi kad vam kažem da će ove stvari jednom biti predmet izučavanja društvenih znanosti. Barem ćete se moći pohvaliti da ste ih doživjeli. Ono čemu se osobno nadam jest da će silne planine gluposti koje se valjaju po Webu izazivati sve veće racionalno kontriranje, te da će se cijeli ovaj eksperiment zvan "Internet" pokazati kao najbolji dosad samoispravljajući sustav na globalnoj skali. Ako to uspije, moglo bi i čovječanstvo. Ako ne uspije, odosmo mi u novi Srednji vijek, postapokaliptičkog ugođaja nakon nekog masovnog nuklearnog rata. Zanimljivo je ući u razgovor s ljudima koji pripadaju toj "NLO sekti". Kažem sekti, jer po svemu sliče upravo tome. Nemaju anđele i bogove, ali imaju leteće tanjure i analne sonde. Modus operandi je isti. S tim ljudima se ne može razumno razgovarati. Nemaju znanje o tematici, nemaju zreo i razuman način razmišljanja, i na kraju krajeva žele vjerovati u ono što su zamislili. Od "otvorenog uma", kojeg tako često zastupaju i strašno ga prostituiraju, jako su daleko. Jer zaista, što to može biti osim "ogromnog skrivenog izvanzemaljskog broda"? Mora biti baš to, jer ništa drugo ne može biti. Osim toga, u skladu je sa svim serijama koje smo vidjeli na televiziji.  (par dana kasnije, priča o tome kako televiziju kontroliraju masoni i ljudi-gušteri)Evo jedan zanimljiv strip (cectic.com), možda vam dočara zamor koji nastane pri takvom razgovoru.
|
