21.11.2011., ponedjeljak
You're doing it wrong - termos boce
|
Nema previše stvari u domaćinstvu i okolini velike većine ljudi koje su podjednako krivo shvaćene kao što je to jedna termos boca. Vjerojatno zato što ljudi generalno ne razumiju što je toplina. Kupovna termos boca je jeftina verzija onoga što se u laboratorijima zove Dewarova boca koju je u 19. stoljeću izumio Sir Dewar u svrhu proučavanja ukapljenih plinova. Njena bit je smanjiti prijenos topline u bilo kojem smjeru. Hladnoća kao konkretna stvar ne postoji, postoji samo toplina, a ima je više ili manje. Ponekad želimo da je negdje ima više, a ponekad da je ima manje. Tu uskače Dewarica.
Primjerice doma su me odmalena učili da termos boce služe "da čaj ili kava ostanu topli". Pitati ih može li se u njima čuvati nešto osim čaja ili kave bilo je u rangu pitanja što je sjevernije od sjevernog geografskog pola, što je bilo prije Velikog praska po teoriji Velikog praska, kolika je vrijednost f(x)=1/x kada je x=0, ili kada prekoračite rang u kalkulatoru pa dobijete ono famozno E. Out of cheese. Does not compute. Pitati može li se unutra čuvati nešto što je hladno bilo je na pragu hereze. Jer "u termosicama se čuvaju tople stvari". Hladne? "Sine...  Nismo znali da razmišljaš... na taj način... Gdje si čuo te stvari?...  "Tako sam zapravo odmalena počeo razmišljati o toplini, te je to bilo jedno od razmišljanja koje me ponukalo da odem kopati po znanstvenom odjelu knjižnice... barem onom kojeg nisu čuvale knjižničarke vagina punih pijeska, koje su iz tko zna kojeg razloga sprječavale ljude da dođu do dijela knjiga koji se nije smio iznositi, ili su barem poput Scile i Haribde činile sve u svojoj moći da sjebu mladog mornara koji želi doveslati do izvora znanja u doba kada je Internet bio siromašan. Koliki je samo bio moj ushit kad sam shvatio da je toplina konkretna pojava, energija koja gmiže među molekulama i koja neizbježno curi, te da izolatori mogu mali komadić Svemira zadržati hladnim, bar neko vrijeme. Trpanje leda u termosicu i ponosno promatranje kako se satima ništa specijalno ne događa kod mene je izazivalo veselje, a kod roditelja uzdahe koji su stan punili atmosferom razočaranja i želje da budem drukčiji, da "ne gubim vrijeme na te pizdarije"... ili je barem je tako meni djelovalo, godinama. Ako je to bila gluma, onda svaka čast.
Dewarova boca građena je od dvije boce, jedne u drugoj, između čijih je tankih staklenih stijenki gotovo posve izvučen zrak da se umanji konduktivni i konvektivni prijenos topline, a stijenke su najčešće posrebrene da se umanji radijativni prijenos. Cijela stvar je obično u kućištu od stiropora ili slične tvari koja slabo prenosi toplinu. Cijela bit takve posude jest da što više spriječi prijenos topline. Zato se u njoj mogu čuvati tekući zrak, hladna limunada za plažu, ili vrući gulaš. Bar neko vrijeme, dulje nego da to stoji u običnoj čaši. Magija, ako ćemo se konzultirati s nekim bloggerima.  Ono što nikada nisam shvaćao, a zapravo me i ponukalo da napišem ovaj članak jest smisao termos boca s metalnim kućištem. Čemu to? Ili recimo "posude za čuvanje leda" kojima su i same stijenke čelične. WTF? Čelik izvrsno vodi toplinu, pa se to kosi sa samom biti takvih boca. U čemu je onda kvaka? Estetika? To je poput prodaje čekića od papira. Prosvijetlite me. |
