03.11.2011., četvrtak
Tako malo, a tako puno - aktivni ugljen
 Koji ludi naslov... Prvo neka filozofija i onda paf - nekakav ugljen. I to još onaj koji nije pasivan. WTF?Uhvatio sam nešto vremena ovih mrtvačkih praznika (BTW sretan vam Dan mrtvih, LOL) pa sam napravio jedan zaboravljeni demonstracijski pokus koji se vjerojatno više nikada neće izvoditi u školama. Da se mene pita izvodio bi se, ali sudeći po tendenciji da praktični rad ide u smjeru pravljenja simulacija na računalu, za 10 godina djeca više neće smjeti ni gledati u kristale modre galice, a kamoli sami napraviti nešto složenije. Kuhinjska sol i šećer još su uvijek u redu. To dvoje je dopušteno, ali ne zadugo jer će se prije ili kasnije naći neko debilno dijete koje će se ubosti na kocku šećera ili dobiti srčani udar jer je u usta stavilo kristal soli, pa će mu roditelji tužiti školu i onda će biti zbogom jebenim kristalima šećera i kuhinjske soli. (koga sam ovdje parafrazirao?) Znate li uopće što je aktivni ugljen? To je ono crno što bude u raznim filterima. Cjedila gasmaski, sramotno skupi vrčevi koji "značajno pročišćavaju vodu" (moš mislit), filteri u akvariju, klima uređajima, itd. Može se dobiti suhom destilacijom drveta. Uzmete komad drveta i zagrijavate ga bez dostupnosti zraka. Recimo stavite strinin drveni dildo u limenu kutiju i ubacite to u pećnicu. Razložit će se na razne plinovite i tekuće smradežne gadosti koje izgaraju svijetlim plamenom (tako su uostalom isprva radile i gradske plinare), a zaostat će izuzetno porozan i lagan komad nečega što je uglavnom ugljik. Vjerojatno će ostati sličnog oblika, ali strini bome više sigurno neće moći poslužiti u slične svrhe, osim ako nije ekstra kinky.  Kaže Wiki da gram tipičnog aktivnog ugljena ima površinu više od 500 kvadratnih metara. Pošto mu je gustoća nešto manja od pola grama po kubnom centimetru, to znači da malo više od 2 mililitra aktivnog ugljena ima površinu kvadratne dvorane stranica 25 metara. Je li to moguće? Pa kako onda sve to stane u tako mali volumen? Jednostavni mindfuck. Zamislite da imate kockicu nečega što se lako reže. Ako režete na dovoljno tanke kriške, ukupna površina kriški može biti užasno velika. A ako režete tako da dobijete plohe dimenzija usporedivih s dimenzijama tipičnih mikroba, ukupnu površinu možete izuzetno povećati. Ako tvar mrvite, površina skače još brže. Aktivni ugljen ima užasno puno šupljina. Kada kažemo "šupljikavost" onda mislimo na spužve, švicarski sir, plovučac i slično. Aktivni ugljen je überšupljikav. Bit je u toj površini koja se inače ponaša kao adsorbens za razne molekule. Ako ju se zagrijava na dovoljno visoku temperaturu, sve ono hlapljivo što na njoj sjedi otići će i dobit ćete površinu spremnu za hvatanje ostalih tvari. Ako je površina ogromna, a volumen malen, dobili ste praktično sredstvo za pročišćavanje. Netko je na Wikipediji napisao da aktivni ugljen ne filtrira amonijak, što nema veze s mozgom, pa sam napravio demonstracijski pokus. Ugljen ovdje ništa ne siše/srče, već samo neko vrijeme više prima nego li otpušta (kasnije se uspostavi dinamička ravnoteža), a atmosfera tlači živu i gura amonijak na ugljen, kojeg BTW nisam napravio od strininog inventara, već od komada drvenog kolca koji bi, siguran sam, sigurno našao sličnu svrhu nekoj drugoj osobi. Možda se 25 milimetara ne čini kao neka velika stvar, ali sjetimo se da se radi o živi koja je 13.5 puta gušća od vode. Da je ovo bila voda u pitanju, stupac bi bio visok gotovo 36 cm. Međutim voda se ne može uporabiti jer se u njoj amonijak otapa izuzetno snažno, dok u živi zanemarivo. Tko je uopće stavio dezinformaciju o aktivnom ugljenu na Web? Moguće prodavači filtera za akvarije u kojima je amonijak velik problem jer ga ispuštaju ribe. Registrirati se lako, modificirati članak još i lakše, a pošto Wikipedija visoko kotira i nažalost ju puno ostalih siteova i ljudi uzima za primarnu referencu, vjerojatno je da će u narednim mjesecima nakon plasiranja dezinformacije skočiti prodaja "specijalnih filtera". Uostalom, Google izbacuje sumnjivo puno rezultata koji se tiču proizvođača te opreme. Ni prvi ni zadnji put da se iskorištavaju slabe točke Weba. Premda je istina da je amonijak jedna stvar, a njegova otopina (amonijeva lužina) druga i poprilično drukčijih svojstava, aktivni ugljen zadržava i nju, iako slabije. Zato takvi filteri mogu funkcionirati i korisni su. Međutim nisu baš korisni za filtriranje vode u jednom mahu. Primjerice oni vrčevi koje sam spomenuo. Naliješ vode preko "specijalnog filtera" (otvorio sam jedan: unutra je aktivni ugljen i moguće nešto zeolita) koji ne bi smio koštati više od 20-ak kuna, a košta puno više, i odjednom imaš superpitku vodu bez otrova. Glupost. Niti je svaki otrov takav da ga aktivni ugljen zadrži niti je to moguće prelijevanjem. U akvarijima kroz filter ista količina vode struji neprekidno, pa sporo, ali kvalitetno, smanjuju koncentraciju onoga što ribama smeta. Bit svega ovog jest da Wikipedija nije referenca. Wikipedija sadrži podatke koji bi morali imati reference. Zgrožavam se kada studenti napišu seminarski, ili još gore, preddiplomski/diplomski rad i među referencama napišu "Wikipedija". Što se mene tiče, takvi se radovi moraju poslati natrag. Netko tko to napravi ne može se zvati akademskim građaninom. Wikipedija, koliko god užasno korisna bila, može ispasti leglo dezinformacija čije posljedice mogu biti relativno značajne u odnosu na sitne gluposti koje se mogu potkrasti. Zato ako drugi put nešto na njoj pročitate, a zvuči vam nevjerojatno, potražite referencu na dnu članka. Ako je nema ili je referenca budalasta (recimo ako se radi o informaciji sa webstranice nekog prodavača, što je najčešći slučaj), smatrajte informaciju neprovjerenom. |
