06.09.2011., utorak
Komentar na situaciju s Rohatinskim
|
Ovo je trebao biti komentar na izvrstan članak bloggera bloodeeleeshte. Dakle - to je to o čemu razmišljam već godinama. Odličan članak. :) Bit je svega upravo u tome što je bloodeeleeshte napisao, da društvo želi ideal kojem će težiti. No nadopunio bih rečeno. Razvijenije populacije čija većina pripadnika sebe zove "društvo" bez nezdravih konotacija u vidu nacionalizma (domoljublje nije nacionalizam!) traže anonimuse u vidu Supermana, koji su cubicle monkeys, a potajno nas štite od korumpiranih državnih službenika i kriminalaca vulgaris. Zato se u Americi i jesu nakotili silni stripovi o superjunacima. Društvo koje je moderno (iako u zadnje vrijeme ima žestokih problema u vidu obrazovne i nacionalističke dekadencije, što je druga tema), a koliko god neki kritizirali uglavnom iz ljubomore što ne mogu biti dio njega, isto ima težnju za idealima, ali ih stvara i podržava na jedan pomalo naivan, ali romantičan način.
Naivan jer, priznajte, ti superjunaci se malo kada susreću sa zbilja zajebanim problemima u vidu kriminalne suradnje čitavih korumpiranih državnih sektora s privatnim... "poduzetnicima". Ali nećemo cjepidlačiti. Netko negdje, neki Nepoznati Netko, štoviše veći broj takvih, radi protiv kriminala zato jer je to jednostavno dobro. Bdije nad gradom. Silueta na tornju, dobri duh i te spike. S druge strane, nazadna društva, koja sebe ne zovu društvom, već "narodom" (jer samo mali fragment tolerira postojanje nacije; ostalima je narodnost-nacionalnost-religija ignorantski staljeno skupa), još uvijek traže kult ličnosti, nedodirljivu i "svetu" osobu. Traže nekoga tko će ih gledati s plakata u čije će stroge oči, koje vise sa zida kraj državnog i religijskog/ideološkog znakovlja, djeca buljiti dok sjede za klupama i pune im se mozgići ili im gadovi udaraju po mozgićima po policijskim stanicama.
Traže nekoga kome će pjevati (urlati na utakmicama, čitaj: huliganskom ispušnom ventilu) loše pjesme. Traže nekoga u čiju će čast održavati parade koje pršte od one nezdrave, brutalne inačice vojne stege. Kult Rohatinskog, kakav god Rohatinski zapravo bio, a u to ne ulazim i nije me briga, jeka je koja tiho odzvanja u šupljim glavama ljudi u čijoj dubini nikada nije umro (ili je odgojem prenesen, ili okolnostima razvijen) simbol Dragog Vođe. Još fascinantnije, ti ljudi će Dragog Vođu brutalno ubiti, ako im bude po volji. Fizički, mentalno, medijski... Sjetimo se samo Sanadera, kojem bi isti ljudi koji su mu se na splitskoj rivi pjeneći se, krvavih očiju praktički htjeli popušiti kurac dok urlaju o Isusu Spasitelju i ubijanju "komunista", ciglom razbijali kost po kost dok jadan čovjek mučki ne izdahne. Takvih je uvijek, treba ih nadzirati, da. Ali kod nas ih ima previše, a dok je tako... nema nama zdravog naprijed. Nezdravog, u vidu gnjusne komercijalizacije i loše inačice globalizacije, koju vidimo kroz "medije", zapravo Potemkinova sela onoga što bi mediji trebali biti, ima i bit će. |
