Utemeljeno 24.05.2005. u 15:38
(optimizirano za Mozillu Firefox)
18.08.2011., četvrtak
Nevidljivi trovač uhvaćen na kameri
Glupi naslov. Ali privući će više ljudi od pametnog.
Dosta sam toga napisao o živi s aspekta dekontaminacije u ovom članku iz 2009. godine. Ovaj novi je posvećen filmiću kojeg sam napravio za Youtube.
Radi se o nekoliko snimki raznih izvora živinih para. Koristio sam ventilaciju i brzo snimao, tako da tu nije bilo problema. Više se zatruju oni koji žive u prostoriji u kojoj su prije par godina traljavo pokupili razbijeni termometar.
Vidjeti pare je teško. Ne mogu se sjetiti nijedne metode kojom bi se ove lelujave pare mogle izravno vidjeti golim okom. Ionizacija u vakuumu nema smisla, jer se svi plinovi u vakuumu ponašaju tako da se rasipaju u svim smjerovima velikom brzinom. Nema lelujanja. Širenje svijetlećeg plina u vakuumu izgleda kao svijetljenje lampice u maglovitoj noći. Lijepi primjer su kometi, ili ova fora slika Saturnovog satelita Encelada s čije površine u vakuum svemira pršti plin uglavnom sastavljen od vode.
Ista stvar događa se i pri radu raketa u vakuumu. Vidljivi primjer su snimani uzleti Apollovih landera s Mjeseca koje su "teoretičari zavjera" prozvali lažnima jer se nije vidjela silna bijela para, ili one pokvarene ruske rakete čije su prštanje plina uz povremeno rotiranje tupavi ljubitelji "paranormalnog" odmah nazvali NLO-om ili crvotočinom (vidi "Norway spiral").
Intenzivno ozračivanje para u zraku zrakama valne duljine pri kojoj živini atomi zrače vidljive fotone nema previše smisla, jer se radi o toliko snažnim izvorima energije da bi naveli sastojke zraka (dušik i kisik) na međusobnu reakciju u dušikov dioksid, naše tkivo na pretvaranje u hrpu snažnih opeklina, a i proizveli bi i mnoštvo ozona, pa bi sva ta korozivna smjesa brzo pojela živu, i nagrizla nas i naše opekline.
offtopic: to bi bio još jedan krasan primjer za fanatične idiote koji potežu pseudoargument koji izjeda sam sebe "znanstvenici vjeruju u samo ono što vide golim okom, a atome nitko nije vidio"... usput, atome se jest vidjelo kroz elektronske mikroskope
Dakle gole pare ne vidimo, ali možemo im vidjeti sjenu. Nešto kao što se ne vidi Nevidljivi čovjek, ali vidi se udubina u kauču na kojem sjedi. To mi je oduvijek bila jedna od omiljenih usporedbi.
Da bi vidjeli sjenu, treba se poslužiti trikom. Atomi žive upijaju neke fotone. Recimo jako dobro upijaju fotone valne duljine 254 nanometara koje ljudsko oko ne vidi. I zato ako nakon izvora zračenja i pare stavimo neku fluorescentnu tvar oblikovanu u nekakav ekran, znači onu koja svijetli kada na nju padaju takvi fotoni, na ekranu vidimo sjenu.
Izvor zračenja može biti germicidna UV cijev, a pošto ona odašilje i ostale fotone, među kojima ima dosta vidljivih plavih, sjena se slabo vidi. Skupo rješenje je na izvor staviti filter koji propušta ono što želimo (254 nm), a zadržava vidljivo. Jako skupo.
Zato uzmemo fluorescentni ekran koji je inače neke boje koja upija plavu, a to je recimo crvena ili njoj bliska boja. Sjena se zato puno bolje vidi. Nije super kao uz filter, ali radi. Takav ekran može biti komad fluorescentnog papira iz papirnice čime trošak hrvatskog minimalca (ako ne i više) pada na desetak lipa. Poprilično dobro funkcionira i fluorescentna narančasta boja sigurnosnog prsluka kojeg bi svi morali imati u automobilu.
I onda dobijemo ovo:
Sada onaj termometar koji ste razlupali u sobi više ne djeluje tako bezopasno, zar ne? Da, i 15 godina kasnije, taj parket u koji su kuglice pobjegle i dalje ovako dimi. Samo što to ne vidite. Možda vas to navede na poduzimanje nekih radnji. U tom slučaju, proučite link s početka članka.
Možda najkontroverzniji dio filmića je zadnja scena s amalgamskom plombom. O tome konkretnije neki drugi put, a ako nekoga zanima više može pogledati opis videa na ovom linku.
Pare ispred sigurnosnog prsluka. Digitalno obrađena slika.
dodatak: slučajno sam uspio postati pedesettisućiti pretplatnik na Youtubeov kanal Periodic Table of Videos, što mi je velika čast. Ako niste, svakako pronjuškajte kanalom. Jedan od najboljih na cijelom servisu. Pravi projekt za kojeg se nadam da će se jednom naći i u obliku dokumentarnog filma.