Počelo i završilo. 1489 dana vesele apsorpcije neutronskog sranja. U staklo se još nisam pretvorio.
Pacijenti od operatera (kažu, previše sam neutrona povukao u jednom trenu) čak su hitro začepili i kanal da slučajno ne izazovem havariju. Jer zna se, ja sam zločesta jabuka s motom "iza mene potop".
Sasvim slučajno (jer mi agnostici and alike vjerujemo u slučajnosti, kako bi rekli klerofašisti), danas mi se ugasilo još nešto. Nešto puno, puno dragocjenije. Kako je život smiješan kad malo pogledaš.
Sutra se moram pojaviti pred kolegama i glumiti kao da se ništa nije dogodilo. Sreća moja što nisam vezan za heavy machinery jer bi bilo FFFFFUUUUUUUU.
(ajde, stoko dekripterska, na posao)
|