27.06.2011., ponedjeljak
Dragan Paravinja, detalj
|
Čitajući sve turobnije i turobnije članke, nešto mi je upalo... u oči.
Je li moguće da je samo slučajnost? Ili je nešto drugo posrijedi? |
- 21:10 - gurni glavu kroz monitor (7) - snimi - #
20.06.2011., ponedjeljak
Tolerancija kamermana National Geographica
 Nedavno sam s jednim forumašem pričao o idolopoklonstvu u kršćanstvu. Ne poznajem protestantske, grkokatoličke, pravoslavne i običaje ostalih, međutim rimokatolički, i to oni dalmatinski, nešto su s čime sam odrastao.Zbog čega se rasprava uopće povela? "Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovjedi." (Izlazak 20,4-6) Stari zavjet, krcat strašnih odvratnosti, ovdje se očituje puno blaže, ovim o ljubomornom Jahvi koji nije milosrdan, već osvetnik i krvnik. Biblija kao artefakt daje nam zapravo informacije o tome kakvi su bili ljudi pustinje prije nekoliko tisuća godina, jer to su izravno njihove misli. Za tadašnji stupanj društvenog razvoja čovjeka to je napredno, moram priznati. Za današnji je, složit ćete se, strašno nazadan. Međutim kroz cijelu Bibliju i u Novom zavjetu koji je obojan Isusovim milosrđem javlja se ta ideja o protivljenju štovanja kipova i slika, o svetosti koja je onkraj materijalnog. Mojsije tako satire zlatno tele, a Isus prevrće stolove trgovaca. Danas po nauku Crkve kipovi i slike imaju status predmeta koji podsjećaju na ono čije obličje imaju. Načelno, svako idolopoklonstvo je u nemilosti. Načelno, da. No to se u praksi pokazuje kao teološka dimna bomba kojom se pokušava sakriti da je najveći broj vjernika ogrezao u fetišističkom ponašanju. Za njih je kip utjelovljenje, fizička reprezentacija, prikaza onoga čemu se mole. Kip ima moć. Moć imaju i sličice, sveti pamukići, narukvice, ogrlice. Moć ima i "sveta voda" kojom svećenici zalijevaju svoje stado, dok s oltara grme o opasnostima New Agea koji propovijeda istu glupost o vodi. Takvo ponašanje nije ništa drukčije od ponašanja u religijama koje se nažalost voli degradirati, kao što su recimo hinduizam, ili kultovi među domorocima, koje smatram manje razvijenim inačicama praznovjerja. U Hrvatskoj, a to je posebno razvijeno uz obalu Jadranskog mora, postoji običaj da se za neki fiksno određen datum iz lokalne crkve iznosi kip i da ga se šeta naseljem na nosiljkama. Obično to bude kip Marije, rjeđe nekog sveca. Koliko sam primijetio, sveci se više štuju u zagori, a Majka Božja uz obalu. Pošto ja sa zagorom nemam veze, opisat ću ono s čim imam - nosanje kipa Marije po obalnom naselju. Ili jednostavnim riječima, procesiju. Vidio sam mnoge, jer sam im kao maloljetnik bio prisiljen nazočiti. Dijelom zahvaljujući onome što sam svake godine promatrao, postao sam relativno rano svjestan da mi velik dio koncepta religije jednostavno nema smisla, iako nikada nisam prestao biti tolerantan prema onome čemu teži u svojoj srži. Kip. Taj kip malo kada, ako i ikada, baš doslovno predstavlja majku Isusa Krista. Naime, obično se radi o tome da se kip iznosi kad je neka "gospa". Pozor, sad sam iz domene službenog nauka prešao u "pučko mišljenje". Recimo da je tijekom ljeta neke davne godine došlo do meteorološke anomalije. Jako davno, toliko davno da ljudi to izjednačavaju sa srednjim vijekom, iako je u to vrijeme netko u Beču mjerio osmotski tlak korijena mrkve, pisao jednadžbe koje opisuju atom ili popisivao spektralne linije novog metala. (kad se sjetim da je sasvim izgledno da mi je neki predak čekao vlak u Beču i čitao novine, razmišljajući o tome kako ga se nakon 100 godina više nitko neće sjećati, dođe mi mučno) Meteorološka anomalija, prirodna stvar, ali statistički rijetka, i zato ju zovemo anomalijom. "Gospa" je sinteza Marije i neznanja o prirodnim pojavama. Danas, ako se i pojavi "gospa", ona ne postaje dio običaja. Danas se spominje samo ako se pojavi doslovan lik koji sliči na srednjovjekovni lik Marije i završi kao sprdnja na Internetu i bude iskomentirana od strane tisuća ljudi, te objašnjena kao ono što jest: zagoreni tost, mrlja nafte, plijesan, vodeni kamenac itd. Čudne pojave, s druge strane, više se ne objašnjavaju gospama. Danas imamo drugi set praznovjerja: HAARP, masone i iluminate, izvanzemaljce, i ostali New Age folklor. Međutim bolje je reći reći da je stara gospa istovremeno i jedno i drugo, te ni jedno ni drugo posebno. Ni Marija ni tobože mistična anomalija. Nešto kao Schrödingerova mačka koja je zatvorena u kutiji upravo živomrtva/mrtvoživa čiji delikatni sastav uništimo čim otvorimo kutiju, ili u slučaju gospe, počnemo razmišljati o njenoj problematici. Egzistira u obliku "one koja se ukazala" i time se čak i odmiče od Marije. Postaje neka druga žena. Dobra žena koja je eto, donijela snijeg usred kolovoza. Ironično, često ni vjernici pojma nemaju čemu je ta gospa poslužila. Gospa ko gospa, sama sebi svrha. Što se s kipom radi tijekom godine? Narod misli, a kler pasivno podržava takvo mišljenje, da kip od njih traži zlato. I da joj se ponavljaju molitve, da se pred njom kleči. Jer - više zlata, više sreće, zdravlja, na kraju krajeva paradoksalno, i novca.
Kip želi zlato. Zato ljudi daju "zavjet". Kleru doniraju lančić, provode neko vrijeme mantrajući uvijek iste molitve, i čekaju da im se ostvari cilj. Po čemu je to drukčije od kultova koji u oganj bacaju banane i ananase kao žrtvu šumskim duhovima? Po ničemu. To su identična ponašanja. Rana je Crkva bezuspješno pokušala iskorijeniti takve situacije, jer su im rani rimski kršćani bili skloni. Na kraju krajeva, oni su pokršteni poklonici službene politeističke rimske religije, koja je zapovijedala molitvu pred kipovima Jupitera, Minerve, Marsa, Merkura i ostalih, te prinošenje žrtvi pred tim umjetnički uobličenim komadima kalcijevog i magnezijevog karbonata zvanima stijene. Ljudi koji danas imaju taj proturimokatolički nazor štovanja kipova na procesijama, a sve ih je manje, zaista svim srcem svojim vjeruju da je ta kamena lutka okićena lančićima upravo žena koja je rodila Isusa Krista. Dok je u crkvi, za većinu je kip, ali kad izađe, onda se situacija mijenja. U razgovoru s ljudima saznao sam tijekom godina da ta lutka/kip, prema njihovim shvaćanjima, čak i gleda. Međutim eto, skamenjena je, stoga ju se povremeno treba zakrenuti prema nečemu, da i ona jadna vidi što i mi koji smo sretni što imamo fleksibilne vratove. I ako prođeš ispod kipa i takneš nekakav broš na njenom nosilu onda imaš gratis milost. Nedajbože da si turist i da se želiš pridružiti takvoj magijskoj igri mještana, a da ne odlumiš dovoljno dobro da ti je stalo! Na drugom kraju gospinog špalira čekaju te ljutite face. "E majku mu jeben, doša se tu rugati, puj govno! Nije ti ovo Njujork!", gunđa potkresani čovjek u odijelu iz 70-ih, a prijatelj ga drži za rame i govori: "Ajde pusti, znaš da živimo od turizma..."
I tako se kip njiše na nosiljci koju često nose ljudi koji bi po starom vjerovanju kad zakorače u crkvu trebali planuti kao specijalna raketna goriva na zraku. Kip se njiše, njišu se i lančići. Njišu se kilogrami zlata, od kojih se kip jedva vidi. Ljudi mu daju nakupine atoma atomskog broja 79 i ponavljaju mu pjesmice. Kip je zadovoljen, ali ne zadugo. Kip je vidio vrtove i kip želi da ga se pospe tkivom biljaka koje služi privlačenju oprašivača. Zato ljudi kreću u masakriranje svojih ružičnjaka i posipaju kip i nosače laticama. Babe padaju u trans. Zašto - jer GOSPA JE NA NOSILJKI. Ona, tamo je, baš ona, gušta u darovima i želi da joj licemjerna i pokvarena, nazadna starčad pjeva, što zvuči kao revanje krivo uštimanih gajdi. Održava se natjecanje "tko će Gospi glasnije pjevati". Više decibela, više milosti. Fini i krasni, kršni ljudi nose taj mali gipsani kip krcat teškog plemenitog metala, neki očima izjedaju jedre cice lokalnih cura, a neki guze dečkiju. Kasnije večeraju i komentiraju koga bi sve trebalo zapaliti i u koliko su različitih vagina penetrirali tijekom života, i jedači ženskih cica i muških guza. "No, no, dečki, ccccc", tobože se ljuti kler sa zlatnim pečatnjacima dok prolazi kraj dvorišta, a "dečki" se punih ustiju kese: "Evala!"  , i sebi mu psuju hercegovačku mater (ironije li), dok žene međusobno gataju iz šalica kave, pričaju o tome kako su otkrile reiki i o tome kako je kćer susjede niz cestu vjerojatno "sotonistica".Još samo fale zeleno obojani, loše ožbukani zidovi, koji podsjećaju na neku skrutnutu tortu namazanu zelenim šlagom. "Rosa salvaje", da. I tako sunce pada za zapad, zvone zvona, a znojna, suncem opaljena djeca s nulericom pred crkvom trče s jeftinim kineskim pištoljima koje im je švercer na štandu skupo prodao i vrište: "Ubia san te, mrtav si! Jeben ti mater! Majmune, zašto još trčiš ako si mrtav, pogodia san te u glavu!  Puši kurac, debilu!"I to je dobro, jer tako smanjuju šansu da postanu objekt zlostavljanja kad krenu u školu. "Bolje udarati nego biti udaren", "zapamtili" su na vjeronauku. U krajnju ruku, bit će im lakše kad država uđe u neki novi rat. (Autor već godinama izbjegava ugovorno snimanje opisanog ekosustava. Svaka slicnost sa stvarnim osobama je slucajna, s cirkuskim događajima nije.  ) |
- 23:50 - gurni glavu kroz monitor (7) - snimi - #
17.06.2011., petak
Nije lav nego hijena
|
Prvo tehnikalije. Sinoćnja pomrčina je bila osrednja zbog oblaka i vlažnog zraka. Osim toga, maksimum nije bio dovoljno visoko, pa je fotografiranje u takvim uvjetima posao koji zahtijeva izvrsnu opremu, koju ja nažalost nemam jer sam eto, jedan od onih koji sebi to ne mogu priuštiti. Možda jednom budem mogao. Svratite mi na korisnički račun na Flickru, pa ćete vidjeti što mi je uspjelo. A sad malo o tužnim stvarima. Danas sam vidio ovaj članak. Neimenovani čovjek, predstavljen kao škveranin s četvero djece, na snimci pokazuje točno od čega je građena većina njemu sličnih. Zamolio bih vas da pogledate taj kratki video-prilog i obratite pozornost na mimiku lica i boju glasa. Čovjek je preplašen. Ponašanje tipično za psa kojeg više ne štiti čopor, koji kad udariš nogom u pod i agresivno vikneš: "Mrš, pička ti materina!" podvije rep, cvili i gleda u pod. "A ža mi je." "A nisan tia." "A svašta san reka." "A ne znan ni kome san reka." E, moj škveraninu. Nije ti ovo 'Ajduk. Ovo si se taka u državu. Imaš sriće da nisi završia u sobi s nekim Karamarkovim brkom. Tipičan Dalmatinac kad se usere kao grlica. Ja znam, rođen sam i proveo sam djetinjstvo među takvim hijenama, spašavajući male životinje da ih ne rastrgaju, noseći kriomice kemikalije da mi ih ne raspu i zapale, marendu da mi je ne bace i zgaze, igrice da mi ih ne ukradu i durbin od starog u torbi da mi ga ne razbiju. Vidio i doživio svakakve gadosti, bio i žrtva raznih fizičkih zlostavljanja (na svu sreću bio sam pametniji od drugih pa sam najgore izbjegavao), i skoro cijelo niže obrazovanje psihičkih. Od točno takvih hijena. Njušim ih na kilometar čak i kad odrastu. Ali i takve hijene imaju svoje slatke mračne tajne, identične onome što kod ljudi s duginim zastavama tajna više nisu. Sapienti sat. Jednom kad dođem kod ostarjelog Stankovića u emisiju, bit će riječi i o tome. Jaki u čoporu, spremni na linč. Identično ponašanje kao ono koje je zabilježeno kod Ku Klux klanovaca koji su vješali ljude. Samo što ovi imaju cvike, lipu majica, friz. Neki i motor. Ide se na piće. Ide se na kavu (i kavu s kratkouzlaznim a; to je tipična neosplitska kava, neki od vas će znati o čemu pričam). Onda se malo širi ruke koje se jednom davno tetoviralo i u koje su se ubadale igle i u čije žile se uštrcavala hipertonična otopina nekog derivata morfija razrijeđena boraksom, sodom bikarbonom ili u krajnju ruku detergentom. Ruke koje su vjerojatno već udarale, krale i uništavale. Ni slučajno nemojte pomisliti da su takvi samo u Splitu. Cijela je Hrvatska takva, uključujući i Istru koja se sad tu nešto pravda. Samo su negdje ljudi više, a negdje manje iskreni. Pa kako vam drago. Neki vole nož u drob, neki u leđa. To su vam oni ljudi bliski betonskim klošarima, onima koji po cijeli dan hodaju po kvartu među ulazima u zgrade, sjede po davno izgrađenim beton-brut zidićima i drže Žuju, žicaju kunu, a noću urlaju o ustašama pod prozorom dok u sjeni stabla u vrtu kalibriraš kameru za cjelovečernju meteorsku kišu. Zanimljivo, apsolutno svaki pripadnik šljama na kojeg sam naišao uvijek je bio ekstremni desničar. Izgleda da je ultraljevičarski šljam u Hrvatskoj ograničen na neke druge sektore. Ajme opet ja o njima, prekinut ću dok nije bilo prekasno. Jeste li kada došli u konflikt s opisanima? Ja jesam. Moje zadnje veće zlodjelo bilo je što mi se ugasila stara baterija na laptopu dok ga je šljam znatiželjno promatrao. Pomislio je da sam ga namjerno ugasio (zamislite samo, koja bi to drskost bila!) da ga on ne gleda. Sva sreća da u takvim situacijama ne biram previše način snalaženja, pa je sve prošlo samo uz naguravanje i minimalnu štetu.  Da, to je taj šljam. Ali raznolik šljam koji se sastoji i od značajnog udjela koji je gurnut u blato. Život mijesi i modelira umove, a neki nemaju prilike i žrvanj ih uhvati, pretvori u nešto sasvim drugo od onog što su bili. Upropaštena djeca, ljudi koji su biološki odrasli, ali u glavi se nikada nisu pomaknuli s mjesta kada su prvi put, kao golobradi huligani, dovedeni doma na vrata. Uistinu, nisu svi krivi. Ali kad dođeš u kasne tinejđerske godine, onda je mozak već lijepo formiran po uzorku na iskustva otprije i gotovo nikada nema povratka. I onda imaš Dubajiće koji s dvadesetak godina pobiju tisuće ljudi, bace u jamu i natrpaju dinamitom, razne Afrikance koji sa 17 ženama naživo režu grudi i iz utrobe vade djecu, i tako. Mladi ljudi su najokrutniji, povijest uči. Hijene koje će grupno silovati i muškog vojnika, a dignut će im se iz razloga koji su preopsežni i prestručni da bih ih se ovdje sad objašnjavalo.
Koja je tužna, nesretna, loša strana iz naslova? Ima ih više. Kao prvo, ovaj će škverski majmun sigurno snositi sankcije. Obrazloženje je presmiješno: 'Optužnim prijedlogom okrivljenika se tereti da je od 13:30 do 14:40 sati 11. lipnja 2011. tijekom održavanja odobrenog javnog skupa 'Gay Pride - Split 2011' u Splitu, u Marmontovoj ulici; bez stvarnog razloga i povoda, a u nakani iskazivanja netrpeljivosti prema osobama LGBT orijentacije i onemogućavanja održavanja navedenog javnog skupa; dok je povorka prolazila u više navrata vikao: 'Ubij, ubij pedera! Majku vam …! Cigani, cigani!', pritom gestikulirajući pokretima ruku u pravcu sudionika povorke, a što je kod istih stvorilo strah i osjećaj poniženja te dovelo do otežanog odvijanja manifestacije', stoji u priopćenju. Zar vam ovo ne sliči na: "Mama, mama, rugali su mi se i onda sam plaka, buuuuu!" ? Naravno da sliči, jer to jest to. Nemojte me krivo shvatiti - vikati "Ubij!" i općenito ponašati se kao majmun je ne samo nelegalno nego i nemoralno. Odvratno je. Ali zamislite samo - čovjek koji hrani četvero djece će vjerojatno u zatvor jer se derao. Jesam li ja jedini koji ovdje vidi nekakvu pogrešku? Ovo su takve stvari kod kojih se jednostavno moraš zapitati što je sa silovateljima koji dobiju godinu dana ili par mjeseci? Ili uvjetnu? Što je s onima koji u brutalnom napadu nekoga teško ozlijede? Što je s pijanim seljačinama koje nakon koktela Thompsona i neke srpske pevaljke u svojem skupom autu sataru nekoga tko je samo prelazio cestu? Što je s onima koji vrše ogromne propuste zbog kojih ljudi bivaju izloženi pogibelji? Recimo ti policajci koji su gledali kako huligani kraj njih nose kante i vreće kamenja (na splitskoj rivi nema kamenja!), koji su gledali kako ti isti ljudi kamenuju povorku i nisu učinili ništa, čak se i cerekajući, razmišljajući vjerojatno koga će imati prilike ozlijediti, jer im je generalno ionako samo do toga? Ja sam jednostavno zapanjen. Pa jebote, imaš oklop na sebi. Ispred tebe krezubi kreten kamenuje? Zovni kolegu, uhvati ga i povuci iz mase, sveži i predaj drugima da ga odvedu u kombi. Vidiš nekoga kako pali topovski udar, koji je zagrebačkom kolegi prije par mjeseci izbio oko? Uzmi taj pendrek i opali ga po nadlaktici ili leđima. Gurni ga podalje, posprejaj ga suzavcem. Kad već na utakmicama zlostavljaš svezane ljude poput najgoreg četnika, tukući ih po glavi i slabinama i cipelareći dok prestravljeni povraćaju po podu, a nitko ti neće ništa (jer će Mesići reći da službe obavljaju svoj posao najbolje kako mogu u skladu sa zakonom), onda možeš i raditi posao koji ti zakon nalaže i u pravilniku je opisan. U čemu je jebeni problem?  Puno je toga krivog na sve strane i knjiga bi se mogla napisati o tome. Ovaj će čovjek sigurno biti kažnjen, kao i nekolicina onih koje su selektivni policajci koji snimaju samo ono što im je prikladno, jer je ostavio vrlo loš dojam. Sve je u dojmu. Važno je zvati se Ernest. Bit će kažnjen zato što je našim političarima važno da se "Europi" pokažemo u što boljem svjetlu, kao pozitivci. Stanovništvo nam je trulež, ispod poklopca kojeg Kosorica s lobistima brižno glanca je hrpa stravično smradnih mrtvaca po kojima titraju i vrve crvi. Ali glavno da je krele dobilo zatvor. To što će njegovo četvero djece vjerojatno to sve shvatiti kao "zavjeru pedera", izgubiti hranitelja na dulje vrijeme, te još više zamrziti pravni sustav, to ništa. Toliko problema, a oni se brinu oko nekoga tko se derao i "stvarao osjećaj poniženja". Pas mater, gdje su ti štreberi kada "određene službe" stvaraju puno gore osjećaje poniženja po zatvorima i postajama? Ah da, to nije važno, to nije trenutno bitno za ulazak u EU. Kako sam glup... Bojim se, zaista se bojim, da "gay je OK" neće postati nešto prihvatljivo na pravilan način, nego moderno. In. To je do srži poremećena situacija. LGBT osobe će biti lajkane. Plitkost bez konkretnog pomaka koja magli oči, u kojoj će više nego ikada biti teško prepoznati tko je gad, a tko nije. Ono što je za plakati vidi se na ovoj slici.
Zanemarimo nesretnog majmuna s početka priče, ignorirajmo babe koje su i same jednom davno, dok im je ženski spolni organ tek sazrijevao, pomislile par puta na to kako ga ližu nekoj drugoj prijateljici (a trećina barem tu i tamo još na to pomisli). Zanemarimo i ovu curicu sa strane. Ženske u ovakvim sredinama ima da budu lipe, primaju kurac i izbacuju Hrvate, peru robu i kuvaju ručak.
Pogledajmo ovo jadno dijete. Na malog muškog Hrvatića, koji je najvažniji u cijeloj ovoj priči. Zašto on mora odrastati okružen moralnim izopaćenicima i nakazama koje urlaju i žele krv? Zašto mora slušati o tome kako su oni ljudi s duginim zastavama gamad koja je protiv "boga i države"? Zašto mora učiti da je policija organ koji čini zlo, koji je protiv tate koji siplje uvrede? Jer tata je uzor, tata zna. Tata ne može biti u krivu. Ergo svi koji su protiv tate su u krivu. Q.E.D. Uistinu, pored svega ovoga, kakve on ima šanse da izraste u moralnu osobu? Jadničak. Jadni dečko. Jadni mali čovjek. Sretno mu bilo, pogotovo ako možda jednog dana, kao i ovi sa zastavama, skupa s još više od trećine svojih vršnjaka, shvati da nije na podobnom polu Kinseyeve ljestvice. |
- 00:10 - gurni glavu kroz monitor (7) - snimi - #
15.06.2011., srijeda
Za ovo stvarno moraš biti specijalan...
|
Kako bi Drito Konj rekao, već s prvim pogledom na ovu vijest dogodio mi se automatski ispad suzice.
Užareni Mjesec prekriven... Mjesecom... isijava paklene protuberance iza ruba... Mjeseca... Jer ono, pa svi znamo da se u Mjesec ne smije gledati jer ćemo oslijepiti. Zato svaki put kad je uštap, vani se noću ide s kišobranom, ili s maskom za zavarivanje. Uistinu, tko im piše vijesti? Pa Helen Keller bi prije prepoznala ispravnu sliku nego li oni. I to je tako svaki put kada je neka pomrčina. Svaki božji put. Ako je Sunce u pitanju, onda će staviti krvavi Mjesec.
|
- 18:45 - gurni glavu kroz monitor (2) - snimi - #
13.06.2011., ponedjeljak
Potpuna pomrčina Mjeseca - lipanj 2011.
|
Ova će biti jedna od jačih, jer će Mjesec proći vrlo blizu središta Zemljine sjene. Obično prođe podalje, pa iako je tamne, bakrene boje, nije "krvav". E sad bi trebao biti. Barem je veća šansa za to. Naravno, to ovisi i o količini prašine u atmosferi. Možda nedavne erupcije islandskih vulkana učine svoje. Zadnja toliko snažna, pa i snažnija pomrčina, dogodila se relativno davne 2000. godine, 16. srpnja. Kad je pomrčina?  15. lipnja.  Mjesec izlazi oko 20:30 sati i tada će već biti unutar polusjene (lat. penumbra). Polusjena je za ljudsko oko u načelu neprimjetna, stoga i nije spektakularna. No kad krene izlaziti, već će biti nagrižen pravom sjenom (lat. umbra). U sjenu potpuno upada u 21:22 h te u njoj ostaje sljedećih 100 minuta, dakle malo iza 23 sata. Maksimum pomrčine, znači na pola puta između ulaska i izlaska, jest u 22:12 (i 37 sekundi, ali to ništa ne mijenja). Očekujem da fotografi krenu u napad. Imajte mašte, pa pomrčinu slikajte na razne načine, ne samo suhoparno, kao za osobnu iskaznicu.  I ne smijem zaboraviti napomenuti - pročitajte prošli članak o Saturnu i Porrimi. Pa slikajte i njih. I sve skupa. |
- 16:45 - gurni glavu kroz monitor (4) - snimi - #
11.06.2011., subota
Konjunkcija Saturna i zvijezde Porrime
|
Dobro je napomenuti, za one koji miješaju znanost astronomiju s pseudoznanstvenom sramotom zvanom astrologija, a u svrhu dezintegracije slučajne pomisli da članak promiče taj vid šarlatanstva (jer nekima spomen riječi "zviježđe" i "planet" u istom paragrafu pasivno znači da se priča o "proricanju budućnosti"), da ovakva pojava nema nikakav utjecaj na život ikoga i ičega na Zemlji, ako izuzmemo to što će neke potaknuti da bulje u nebo. Ovo i nije "pojava" u pravom smislu riječi. Pojava je koliko i prividan prolazak aviona kraj Mjeseca. Avioni inače prividno prolaze i kraj oblaka, Sunca, zgrada i planina, kao što planeti prividno prolaze kraj zvijezda, galaktika i ostalih planeta. Zadnjih mjesec dana na nebu se moglo promatrati ono po čemu su planeti dobili ime - lutanje. I to jako dobar i nesvakidašnji primjer: svijetli Saturn kraj dobro vidljive zvijezde, Porrime, koja je dio zviježđa Djevica. Porrima je od Sunca inače udaljena niti 40 svjetlosnih godina. Saturn niti svjetlosni sat i dvadeset svjetlosnih minuta. Zemlja, to neki čak i znaju, oko 8 svjetlosnih minuta. Saturnova prividna putanja po nebeskom svodu, kao presjek gibanja Zemlje i Saturna oko Sunca, taman je ušla u "petlju", tj. započela retrogradno kretanje. Saturn se mjesecima približavao Porrimi, što se lijepo moglo pratiti još od zime, a sada je krenuo unatrag, što će se moći pratiti cijelo ljeto. Ove noći Saturn će od Porrime biti prividno udaljen nekih 15 i pol lučnih minuta. U ponedjeljak 16 lučnih minuta, što je golom oku potpuno zanemariva razlika. Planeti se po nebeskom svodu ne gibaju brzo i nije potrebno znati "točan datum i sat", što je činjenica koju laici gotovo nikad ne znaju. Gdje uopće pronaći Saturn i Porrimu? Nakon zalaska Sunca i smračivanja, par se nalazi na pola neba (oko 45° visine) u smjeru jugozapada, a u izmaglicu obzora upadaju iza 1:30 ujutro, što znači da ih je najbolje promatrati čim se potpuno smrači, jer što su niže, to se slabije vide.
Već su počele stizati kvalitetne slike na Flickr.com, pa bacite oko. Saturn je svjetliji dio para, magnitude 0.8. Porrima je slabijeg sjaja koji iznosi 2.7. Usput, ako se pitate gdje su ostali planeti, informacija da su prividno blizu Sunca i izlaze ujutro. Nema ih baš smisla tražiti, iako bi se Jupiter trebao relativno dobro vidjeti prije svitanja. Također, podsjetnik da je blog 24. svibnja napunio 6 godina postojanja. |
