Pregled posta

Nije lav nego hijena

Prvo tehnikalije. Sinoćnja pomrčina je bila osrednja zbog oblaka i vlažnog zraka. Osim toga, maksimum nije bio dovoljno visoko, pa je fotografiranje u takvim uvjetima posao koji zahtijeva izvrsnu opremu, koju ja nažalost nemam jer sam eto, jedan od onih koji sebi to ne mogu priuštiti. Možda jednom budem mogao. Svratite mi na korisnički račun na Flickru, pa ćete vidjeti što mi je uspjelo.

A sad malo o tužnim stvarima. Danas sam vidio ovaj članak.
Neimenovani čovjek, predstavljen kao škveranin s četvero djece, na snimci pokazuje točno od čega je građena većina njemu sličnih.
Zamolio bih vas da pogledate taj kratki video-prilog i obratite pozornost na mimiku lica i boju glasa. Čovjek je preplašen. Ponašanje tipično za psa kojeg više ne štiti čopor, koji kad udariš nogom u pod i agresivno vikneš: "Mrš, pička ti materina!" podvije rep, cvili i gleda u pod.

"A ža mi je."
"A nisan tia."
"A svašta san reka."
"A ne znan ni kome san reka."

E, moj škveraninu. Nije ti ovo 'Ajduk. Ovo si se taka u državu. Imaš sriće da nisi završia u sobi s nekim Karamarkovim brkom.
Tipičan Dalmatinac kad se usere kao grlica. Ja znam, rođen sam i proveo sam djetinjstvo među takvim hijenama, spašavajući male životinje da ih ne rastrgaju, noseći kriomice kemikalije da mi ih ne raspu i zapale, marendu da mi je ne bace i zgaze, igrice da mi ih ne ukradu i durbin od starog u torbi da mi ga ne razbiju. Vidio i doživio svakakve gadosti, bio i žrtva raznih fizičkih zlostavljanja (na svu sreću bio sam pametniji od drugih pa sam najgore izbjegavao), i skoro cijelo niže obrazovanje psihičkih. Od točno takvih hijena. Njušim ih na kilometar čak i kad odrastu.
Ali i takve hijene imaju svoje slatke mračne tajne, identične onome što kod ljudi s duginim zastavama tajna više nisu. Sapienti sat. Jednom kad dođem kod ostarjelog Stankovića u emisiju, bit će riječi i o tome.

Jaki u čoporu, spremni na linč. Identično ponašanje kao ono koje je zabilježeno kod Ku Klux klanovaca koji su vješali ljude. Samo što ovi imaju cvike, lipu majica, friz. Neki i motor.
Ide se na piće. Ide se na kavu (i kavu s kratkouzlaznim a; to je tipična neosplitska kava, neki od vas će znati o čemu pričam).
Onda se malo širi ruke koje se jednom davno tetoviralo i u koje su se ubadale igle i u čije žile se uštrcavala hipertonična otopina nekog derivata morfija razrijeđena boraksom, sodom bikarbonom ili u krajnju ruku detergentom.
Ruke koje su vjerojatno već udarale, krale i uništavale.
Ni slučajno nemojte pomisliti da su takvi samo u Splitu. Cijela je Hrvatska takva, uključujući i Istru koja se sad tu nešto pravda. Samo su negdje ljudi više, a negdje manje iskreni. Pa kako vam drago. Neki vole nož u drob, neki u leđa.

To su vam oni ljudi bliski betonskim klošarima, onima koji po cijeli dan hodaju po kvartu među ulazima u zgrade, sjede po davno izgrađenim beton-brut zidićima i drže Žuju, žicaju kunu, a noću urlaju o ustašama pod prozorom dok u sjeni stabla u vrtu kalibriraš kameru za cjelovečernju meteorsku kišu. Zanimljivo, apsolutno svaki pripadnik šljama na kojeg sam naišao uvijek je bio ekstremni desničar. Izgleda da je ultraljevičarski šljam u Hrvatskoj ograničen na neke druge sektore. Ajme opet ja o njima, prekinut ću dok nije bilo prekasno.

Jeste li kada došli u konflikt s opisanima? Ja jesam. Moje zadnje veće zlodjelo bilo je što mi se ugasila stara baterija na laptopu dok ga je šljam znatiželjno promatrao. Pomislio je da sam ga namjerno ugasio (zamislite samo, koja bi to drskost bila!) da ga on ne gleda. Sva sreća da u takvim situacijama ne biram previše način snalaženja, pa je sve prošlo samo uz naguravanje i minimalnu štetu.

Da, to je taj šljam. Ali raznolik šljam koji se sastoji i od značajnog udjela koji je gurnut u blato. Život mijesi i modelira umove, a neki nemaju prilike i žrvanj ih uhvati, pretvori u nešto sasvim drugo od onog što su bili. Upropaštena djeca, ljudi koji su biološki odrasli, ali u glavi se nikada nisu pomaknuli s mjesta kada su prvi put, kao golobradi huligani, dovedeni doma na vrata. Uistinu, nisu svi krivi. Ali kad dođeš u kasne tinejđerske godine, onda je mozak već lijepo formiran po uzorku na iskustva otprije i gotovo nikada nema povratka. I onda imaš Dubajiće koji s dvadesetak godina pobiju tisuće ljudi, bace u jamu i natrpaju dinamitom, razne Afrikance koji sa 17 ženama naživo režu grudi i iz utrobe vade djecu, i tako. Mladi ljudi su najokrutniji, povijest uči. Hijene koje će grupno silovati i muškog vojnika, a dignut će im se iz razloga koji su preopsežni i prestručni da bih ih se ovdje sad objašnjavalo.

Međutim tko je kriv, a tko nije kriv za svoj život, nije tema ovog članka.
Država od svakog stanovnika, osim ako nije dokazano da nije sposoban za to, očekuje da navršetkom punoljetnosti postane osoba koja odgovara za svoje postupke. Nema više ni mame ni tate, ni bake ni djeda, tete ni tetka da te brani.
S te strane mi je drago što se zakon konačno provodi. To je legalno, kažem to u afirmativnom smislu.

Tužna je činjenica da zbog toga što će uvijek postojati bolestan fragment populacije koji će za sobom povući masu, a koji se ne može promijeniti, mora postojati represija u vidu prekršajnog i kaznenog prava. Kada bi svi bili drukčiji, kada bi shvaćali zašto je nešto loše, a zašto je nešto dobro, ne bi bilo potrebe za represijom. Ali ljudi se nečega jednostavno moraju bojati. Tužno, ali tako je. Moraju znati da će, ako prekrše zakon, odgovarati gubitkom izvjesne svote zarađenog novca ili stečene imovine, ili gubitkom vremena tijekom kojeg će biti lišeni slobode.

Koja je tužna, nesretna, loša strana iz naslova?
Ima ih više. Kao prvo, ovaj će škverski majmun sigurno snositi sankcije. Obrazloženje je presmiješno:



Zar vam ovo ne sliči na:
"Mama, mama, rugali su mi se i onda sam plaka, buuuuu!" ?

Naravno da sliči, jer to jest to.
Nemojte me krivo shvatiti - vikati "Ubij!" i općenito ponašati se kao majmun je ne samo nelegalno nego i nemoralno. Odvratno je.
Ali zamislite samo - čovjek koji hrani četvero djece će vjerojatno u zatvor jer se derao. Jesam li ja jedini koji ovdje vidi nekakvu pogrešku?
Ovo su takve stvari kod kojih se jednostavno moraš zapitati što je sa silovateljima koji dobiju godinu dana ili par mjeseci? Ili uvjetnu? Što je s onima koji u brutalnom napadu nekoga teško ozlijede? Što je s pijanim seljačinama koje nakon koktela Thompsona i neke srpske pevaljke u svojem skupom autu sataru nekoga tko je samo prelazio cestu?
Što je s onima koji vrše ogromne propuste zbog kojih ljudi bivaju izloženi pogibelji? Recimo ti policajci koji su gledali kako huligani kraj njih nose kante i vreće kamenja (na splitskoj rivi nema kamenja!), koji su gledali kako ti isti ljudi kamenuju povorku i nisu učinili ništa, čak se i cerekajući, razmišljajući vjerojatno koga će imati prilike ozlijediti, jer im je generalno ionako samo do toga?
Ja sam jednostavno zapanjen. Pa jebote, imaš oklop na sebi. Ispred tebe krezubi kreten kamenuje? Zovni kolegu, uhvati ga i povuci iz mase, sveži i predaj drugima da ga odvedu u kombi. Vidiš nekoga kako pali topovski udar, koji je zagrebačkom kolegi prije par mjeseci izbio oko? Uzmi taj pendrek i opali ga po nadlaktici ili leđima. Gurni ga podalje, posprejaj ga suzavcem.
Kad već na utakmicama zlostavljaš svezane ljude poput najgoreg četnika, tukući ih po glavi i slabinama i cipelareći dok prestravljeni povraćaju po podu, a nitko ti neće ništa (jer će Mesići reći da službe obavljaju svoj posao najbolje kako mogu u skladu sa zakonom), onda možeš i raditi posao koji ti zakon nalaže i u pravilniku je opisan. U čemu je jebeni problem?

Puno je toga krivog na sve strane i knjiga bi se mogla napisati o tome.
Ovaj će čovjek sigurno biti kažnjen, kao i nekolicina onih koje su selektivni policajci koji snimaju samo ono što im je prikladno, jer je ostavio vrlo loš dojam. Sve je u dojmu. Važno je zvati se Ernest.
Bit će kažnjen zato što je našim političarima važno da se "Europi" pokažemo u što boljem svjetlu, kao pozitivci. Stanovništvo nam je trulež, ispod poklopca kojeg Kosorica s lobistima brižno glanca je hrpa stravično smradnih mrtvaca po kojima titraju i vrve crvi. Ali glavno da je krele dobilo zatvor. To što će njegovo četvero djece vjerojatno to sve shvatiti kao "zavjeru pedera", izgubiti hranitelja na dulje vrijeme, te još više zamrziti pravni sustav, to ništa.
Toliko problema, a oni se brinu oko nekoga tko se derao i "stvarao osjećaj poniženja".
Pas mater, gdje su ti štreberi kada "određene službe" stvaraju puno gore osjećaje poniženja po zatvorima i postajama? Ah da, to nije važno, to nije trenutno bitno za ulazak u EU. Kako sam glup...

Bojim se, zaista se bojim, da "gay je OK" neće postati nešto prihvatljivo na pravilan način, nego moderno. In. To je do srži poremećena situacija. LGBT osobe će biti lajkane. Plitkost bez konkretnog pomaka koja magli oči, u kojoj će više nego ikada biti teško prepoznati tko je gad, a tko nije.


Ono što je za plakati vidi se na ovoj slici.

Zanemarimo nesretnog majmuna s početka priče, ignorirajmo babe koje su i same jednom davno, dok im je ženski spolni organ tek sazrijevao, pomislile par puta na to kako ga ližu nekoj drugoj prijateljici (a trećina barem tu i tamo još na to pomisli). Zanemarimo i ovu curicu sa strane. Ženske u ovakvim sredinama ima da budu lipe, primaju kurac i izbacuju Hrvate, peru robu i kuvaju ručak.

Pogledajmo ovo jadno dijete. Na malog muškog Hrvatića, koji je najvažniji u cijeloj ovoj priči. Zašto on mora odrastati okružen moralnim izopaćenicima i nakazama koje urlaju i žele krv? Zašto mora slušati o tome kako su oni ljudi s duginim zastavama gamad koja je protiv "boga i države"? Zašto mora učiti da je policija organ koji čini zlo, koji je protiv tate koji siplje uvrede?
Jer tata je uzor, tata zna.
Tata ne može biti u krivu.
Ergo svi koji su protiv tate su u krivu.
Q.E.D.

Uistinu, pored svega ovoga, kakve on ima šanse da izraste u moralnu osobu? Jadničak. Jadni dečko. Jadni mali čovjek. Sretno mu bilo, pogotovo ako možda jednog dana, kao i ovi sa zastavama, skupa s još više od trećine svojih vršnjaka, shvati da nije na podobnom polu Kinseyeve ljestvice.


Post je objavljen 17.06.2011. u 00:10 sati.