25.10.2008., subota
Postajem ateističan prema sustavu
|
Otprilike sviće, a ja krele buljim kroz prozor u Savu. Ne znam ni sam zašto nisam otišao spavati. U ovaj kasni jutarnji sat, odmah ću reći ovo - Pukanić... mediji... paranoja. Ubojstva koja su se nedavno dogodila su ipak malo specijalniji obračuni. Mafija, država, korupcija. O tome se radi. I zato mi se ne sviđa kada nasumična ubojstva kakva se dogode tu i tamo, vežu na te obračune i zastrašuju građane idejama da su svi u opasnosti. Pukanićevo i Hodakičino ubojstvo nemaju veze s jednim Ritzom i sličnim slučajevima. Međutim, zastrašivati građane idejama da "nitko nije siguran" (D-UH?!) zato jer se duhovi 90-ih još nisu primirili je iracionalno. Zagreb jest ne baš siguran grad, to stoji. Noću mi više ne pada na pamet ići sam uokolo, a to sam činio iz čiste radoznalosti. I dok se vozim tramvajem pogledam u ljude i ne vidim neki veliki entuzijazam. Boje se pogledati jedni drugima u oči. Što je kasniji sat, to više. Jedva čekaju doći doma. No vezati nespojive stvari je tu samo da bi se prodala vijest. A zašto ovakav naslov? Ateizam ilitiga nedostatak teizma... Ključna riječ jest nedostatak. Ne negacija, već nedostatak. Prazni skup. Ne bih htio zvučati kao da otkrivam toplu vodu... svi će reći: "Ma nemoj, sustav ne djeluje, tko bi rekao?" Nije u tome stvar. Bitno je to da smo otupjeli. I da od drugih uzimamo samo najgore. Događa se previše loših stvari, a građani ove države su jednostavno flegma. Jaki su na riječima kada treba napraviti kvazimoralni linč prikladan seljačinama, ili kada im se ponos diže paranojom, ali kada na red dođu građanska prava, ponašamo se kao krotki seljaci u kožusima s dudekovskim pogledom. Eventualno malo podignemo pogled kada dođe nekakav Stjepan Radić... Ne mogu opisati koliko mi to kod Hrvata ide na živce. Ta krotka tupost koja prelazi u galamu onda kada nije potrebno. Uopće ne vjerujem sustavu. Jebeš sve kada država funkcionira na temelju provlačenja i straha da te ne uhvate. Ljudi jednostavno ne čine dobro zato što je to dobro, zato što je općekorisno, nego zato jer to negdje piše i zato jer imaju korist. Čim se vjetar okrene, okrenu se i oni. Ima pojedinaca koji rovare i plombiraju karijese u sustavu, i svaka im čast na tome, ali premalo ih je. A na žalost, sa "slobodnom" državom dobili smo i strah od svega. Kako je ružno hodati po svijetu s misli da ti sve i svatko može biti neprijatelj... |
