18.09.2008., četvrtak
Tata, kupi mi dvicu, bicikl i romobil
 Uh, da su samo dvice u pitanju...Gledam danas Dnevnik i vidim da je kulminirala "akcija Indeks". I nazivaju to "najvećom hrvatskom antikorupcijskom akcijom". Jao nama, kad je to tako. Policija mjesecima prati ono što je bolno očito na nizu zagrebačkih fakulteta (uh, da je tu samo Zagreb u pitanju...), privede stotinjak ljudi na obavjesni razgovor i izvali u medije takvu izjavu. U državi u kojoj se događaju pronevjere tolikih količina novca da će to malo tko ikad vidjeti, u kojoj je korupcija prodrla svuda, u kojoj na ulici više nisi siguran ni usred bijela dana, u kojoj se položaji u redovima onih koji bi to trebali sprječavati, zlorabe za iznude, zastrašivanja, iskaljivanja, u kojoj je zaštita temeljnih ljudskih prava jebeno Potemkinovo selo, oni upadnu na dva fakulteta i tamo na vrhunac dovedu "najveću hrvatsku antikorupcijsku akciju". Ma svaka čast, high five, bravo na uspjehu i iskrenosti da im je to najviši doseg, ali nemojmo se sramotiti takvim izjavama, ffs. Zašto nisu pošli i na druge fakultete? Zašto samo ova dva? Danas kad sam vidio kako policajac odnosi LCD monitor iz zgrade počeo sam žustro komentirati kao Roberto Benigni kad naiđe na ludost. Čuo sam da su vukli i tipkovnice, miševe. Ma da mi je znati tko je bio tako budalast da to naredi. Ili su baš ti policajci (imaju beretke, pa očekuješ da imaju malo više znanja) sami na svoju ruku nosili računalnu periferiju koja ne može biti dokaz ničega jer nema sposobnost pohrane podataka? Tko god da je, ma svaka mu čast. Računalno nepismene penzionere su uspjeli prevariti. OK, ostajem otvoren prema mogućnosti da griješim, ali zaista mi nije jasno kakav dokaz mogu ponuditi jedan računalni miš, ekran... Čisto sumnjam da će išta naći (recimo "potvrdu da je Neki Netko za to i to dao toliko i toliko"  ), ali ako se već uzima računalna oprema koja je spremište podataka, uzimaju se tvrdi diskovi, CD-ovi, DVD-ovi, USB memorije...Još jedan gaf, ovaj put nadam se novinara, bilo je nazivanje umiješanih "sveučilišnom mafijom". O bože. "Mafija". Naravno, ovakve akcije su pohvalne. Problem korupcije u obrazovnom sustavu je ozbiljan jer obrazovni sustav stvara budući kadar države. Čestitke USKOK-u i ostalima koji su radili i inače rade u sjeni, no ovo se ne može zvati ogromnim uspjehom. Trebat će pojesti još puno čokolina i frutolina, zatim kontrolirati i sebe, jer sustavi za nadzor drugih sustava trebaju vršiti i redovnu samokontrolu. Tko zna koliko "provoditelja zakona" ima kupljene diplome/ispite. Moja je savjest čista, pa imam srca komentirati takve stvari. |
- 21:15 - gurni glavu kroz monitor (9) - snimi - #
16.09.2008., utorak
Neočekivani nadgrobni kamen
|
Lutajući Flickrom naiđoh na jednu zanimljivu fotografiju koja me, moram to priznati, naježila. Grob čovjeka koji je redizajnirao dobar dio New Yorka za budući naraštaj, te njegove žene.
Prijevod slijedi: Danas smo moja djevojka Debi i ja doslovno nabasali na grob Minorua Yamasakija, arhitekta Svjetskog trgovinskog centra koji je uništen u New Yorku 11. rujna 2001. godine. Prepoznao sam mu ime zbog priča o izgradnji trgovinskog centra koje sam čitao. Nalazi se u tihom, zabačenom kutu groblja Lakeville u djelomično ruralnom Addison Townshipu u Michiganu. Samo je nekoliko jarda od lokalno poznatog Dunn's Tomba (koji je često mjesto tinejđerskih podvala). Za nekog tko je dizajnirao građevinu koja je postala obilježje našeg vremena, to je vrlo neprimjetan smještaj. Odmaknuli smo borove iglice s groba da bi pročitali natpis na nadgrobnom kamenu. Nismo očekivali vidjeti tako poznato ime. Yamasaki je jedan od onih zaboravljenih ljudi koji su tiho ostavili velik trag. Rođen je kao Nisei (druga generacija Japanaca u SAD-u) 1. prosinca 1912., te je prošao kroz nepravdu i siromaštvo, no to ga je samo učvrstilo na putu uspjeha. Umro je 6. veljače 1986. godine u 73. godini. Odgovoran je za niz projekata od kojih je Svjetski trgovinski centar u New Yorku njegov najpoznatiji. Njegov opus prepoznatljiv je po korištenju uskih i vitkih potpornja te pripadajućih prozora, što podsjeća na gotičku arhitekturu, a često je i inkorporirao japanske (zen vrt) i arapske elemente kao što su široki otvori za svjetlo, vodene površine. I sam WTC je bio oblikovan kao moderni zen vrt, sa svojim jednostavnim kamenim klupama, velikom vodenom površinom, čistinom okruženom niskim zgradama u čijoj su sredini stajale dvije ekstremno vitke grdosije koje su nalikovale na skicu od brušenog metala.
Da ovo dvoje nisu slučajno prolazili tim grobljem, tko zna kada bi ta slika dospjela na net. |
- 17:17 - gurni glavu kroz monitor (5) - snimi - #
11.09.2008., četvrtak
Sjećanje na 11. rujna 2001.
|
|
- 00:00 - gurni glavu kroz monitor (5) - snimi - #
04.09.2008., četvrtak
Smak svijeta FTW
 Sjećam se kada sam kao osnovnoškolac, tamo u petom ili šestom razredu počeo otkrivati znanstveni odjel naše knjižnice. Tada je još bila na starom mjestu, tek se kasnije premjestila izvan užeg centra. Bila je jedna knjiga u kojoj je bilo dosta materijala o sudaračima čestica, pisana... mislim 70-ih.Sudarači koji su danas "stariji" bili su u njoj tek spomen budućnosti. "Ono što tek dolazi i što će polučiti super rezultate". I onda sam razmišljao o tome što će biti u budućnosti, s kolikim energijama će ti ogromni strojevi raspolagati i što će se sve događati u toj cijevi. Tada je to bio san. A evo, danas više nije san nego je stvarnost. Large Hadron Collider znan još kao LHC. Prevedeno, veliki hadronski sudarač (ali ne i VHS ;)). Što je to uopće? To je ogromni stroj koji u visokom vakuumu svoje kružne cijevi (koja, usput rečeno, prelazi francusko-švicarsku granicu na par mjesta) duge 27 kilometara ubrzava i sudara zrake protona. Stroj ima preko 1600 supravodljivih magneta koji rade na temperaturi od niti dva kelvina. Zrake se prvo moraju pripremiti, a to radi hrpa sustava koja sićušnu količinu vodika ionizira i ubrzava na 50 MeV, zatim 1.4 GeV, 26 GeV, pa na 450 GeV. Nakon toga se ubacuju u glavnu cijev gdje im se energija diže na 7 teraelektronvolti. Sudar dva takva protona ima energiju od 14 TeV. Zatim se protoni tijekom dana sudaraju na četiri mjesta u cijevi, pri čemu nastaju razne egzotične čestice, koje odlaze u detektore. U tim reakcijama energija se izravno pretvara u tvar. Sjećam se jedne usporedbe koja kaže da je to identično gađanju prozora ciglom koja, umjesto da prozor razbije u krhotine, odbije se i na mjestu sudara nastane i razleti se brdo kokoši. Usporedba je odlična. Osim protona, ovaj sudarač će koristiti i ione olova na 2.76 TeV energije. To i nisu neki preveliki iznosi energija u svakodnevnom životu, ali sjetite se da ih u ovom stroju nose čestice za kojih je i atom velik kao što je ogromni nogometni stadion velik za nogometnu loptu. Toliko energije upakirano u tako sićušne komadiće tvari... E to je strava. I... gdje je tema iz naslova? :) Kvaka je u tome što je Internet još jednom poslužio za širenje panike. I to ide jako dobro. Desetog ovog mjeseca, LHC će početi s prvim sudaranjima. Možda nastanu i vrlo sićušne crne rupe. Već se našlo par bukača koji tvrde da će one, progutati Zemlju. Neće. :D Čestice u LHC-u i čestice koje stižu iz svemira, bombardirajući nam atmosferu mogle bi se usporediti s muhom koja lupka po prozorskom staklu i kuglom za rušenje kuće koja sravni cijeli zid, a kamoli prozor. Ovo što će činiti LHC, već se odvija u prirodi na puno većim skalama, samo što će sada biti kontrolirano. Moći će se izvući korisniji podatci. Crne rupe, ako se i stvaraju, stvaraju se već u našoj atmosferi i tamo isparavaju. Kada bi nekim čudom i preživjele, trebalo bi stvarno jako puno vremena dok bi narasle na opasne veličine. Je li zanimljivije živjeti u strahu od LHC-a ili u nadi da će ti pokusi pomoći pri testiranju raznih teorija, a možda i naći famozni Higgsov bozon, česticu koja tvari daje masu? Paranoici po kojima bi još uvijek bili na stablu i jeli plodove, kažu: "U strahu." A vi? :) Noviji internetski fenomen. Za više informacija, pogledajte ovdje. Odvalio sam se sinoć. :D |
