25.10.2008., subota
Postajem ateističan prema sustavu
|
Otprilike sviće, a ja krele buljim kroz prozor u Savu. Ne znam ni sam zašto nisam otišao spavati. U ovaj kasni jutarnji sat, odmah ću reći ovo - Pukanić... mediji... paranoja. Ubojstva koja su se nedavno dogodila su ipak malo specijalniji obračuni. Mafija, država, korupcija. O tome se radi. I zato mi se ne sviđa kada nasumična ubojstva kakva se dogode tu i tamo, vežu na te obračune i zastrašuju građane idejama da su svi u opasnosti. Pukanićevo i Hodakičino ubojstvo nemaju veze s jednim Ritzom i sličnim slučajevima. Međutim, zastrašivati građane idejama da "nitko nije siguran" (D-UH?!) zato jer se duhovi 90-ih još nisu primirili je iracionalno. Zagreb jest ne baš siguran grad, to stoji. Noću mi više ne pada na pamet ići sam uokolo, a to sam činio iz čiste radoznalosti. I dok se vozim tramvajem pogledam u ljude i ne vidim neki veliki entuzijazam. Boje se pogledati jedni drugima u oči. Što je kasniji sat, to više. Jedva čekaju doći doma. No vezati nespojive stvari je tu samo da bi se prodala vijest. A zašto ovakav naslov? Ateizam ilitiga nedostatak teizma... Ključna riječ jest nedostatak. Ne negacija, već nedostatak. Prazni skup. Ne bih htio zvučati kao da otkrivam toplu vodu... svi će reći: "Ma nemoj, sustav ne djeluje, tko bi rekao?" Nije u tome stvar. Bitno je to da smo otupjeli. I da od drugih uzimamo samo najgore. Događa se previše loših stvari, a građani ove države su jednostavno flegma. Jaki su na riječima kada treba napraviti kvazimoralni linč prikladan seljačinama, ili kada im se ponos diže paranojom, ali kada na red dođu građanska prava, ponašamo se kao krotki seljaci u kožusima s dudekovskim pogledom. Eventualno malo podignemo pogled kada dođe nekakav Stjepan Radić... Ne mogu opisati koliko mi to kod Hrvata ide na živce. Ta krotka tupost koja prelazi u galamu onda kada nije potrebno. Uopće ne vjerujem sustavu. Jebeš sve kada država funkcionira na temelju provlačenja i straha da te ne uhvate. Ljudi jednostavno ne čine dobro zato što je to dobro, zato što je općekorisno, nego zato jer to negdje piše i zato jer imaju korist. Čim se vjetar okrene, okrenu se i oni. Ima pojedinaca koji rovare i plombiraju karijese u sustavu, i svaka im čast na tome, ali premalo ih je. A na žalost, sa "slobodnom" državom dobili smo i strah od svega. Kako je ružno hodati po svijetu s misli da ti sve i svatko može biti neprijatelj... |
- 04:10 - gurni glavu kroz monitor (11) - snimi - #
13.10.2008., ponedjeljak
Low battery
|
Zašto proizvođači mobitela dizajniraju software u mobitelu na način da najefikasnije iznevjeri kada može biti najpotrebniji? Danas mi se istrošila baterija na mobitelu. Došla je na minimum. I što mobitel čini? Umjesto da jednom upozori, pa da nakon toga sve do sigurnosnog gašenja treperi simbol za bateriju, on svake minute zavibrira i ispusti neki tužni, ali ne baš tihi zvuk. Je li zaista potrebno da mobitel na izmaku snaga tako sam sebe potroši? Čak i u silent mode-u, kada vibrira kao stoka, kao da jedva čeka umrijeti? "Kad već crkavam, nek' crknem što brže!" Što da mi je stvarno trebao? :( |
- 21:30 - gurni glavu kroz monitor (12) - snimi - #
05.10.2008., nedjelja
God damn hippies
 Danas sam se jebeno raspizdio kad sam pročitao ovaj članak.Skaska Plavšić, rođena 27. lipnja 2008. godine, jest dojenče o kojem se duboko u nekoj istarskoj šumi "skrbe" Lena i Saško, dvoje čudaka, visoko obrazovanih čudaka. Pitam se koliko je ljudi shvatilo silinu gluposti ovog ponašanja prema rođenom djetetu. Kako itko zdravog razuma može to podržati? Na forum.hr-u se već javilo nekoliko ljudi koji svršavaju na ovakve ideje i opijaju se idejama "bunta" prema svijetu prožetom tehnologijom. Suprotstavi im se razumom, i standardne reakcije su ukalupljene: -ljubomoran si -zaluđen si tehnologijom pa ih smatraš primitivcima -pusti ih da odgajaju dijete kako žele -blabla truć srać... Žali bože ljudi koji ovdje nisu prvo pogledali na dijete i sjetili se djetetovih potreba. Ne, glavno da su roditelji dva luda hippieja bez mozga. "Vratili se prirodi". Mhm, da. Sve do prve bolesti. Nadam se da će trčati u bolnicu. Jesu li cijepili dijete protiv osnovnih bolesti? Je li se tko sjetio buha? Ljudi koji dugo borave u tim uvjetima dobiju buhe, to je nešto što moderni čovjek zaboravi, a s buhama se susreće samo kada ima kućnog ljubimca. Vojnici na bojištu dobiju buhe. Što je s parazitima? Dijete trpa stvari u usta. Hoće li malo šljapkati po zemlji i blatu koji su puni nametnika, pa polizati? Naravno da hoće. To je dijete. Imaju psa koji će kopati po zemlji, lizati anus. Tako se prenosi trakavica. Je li dijete u opasnosti? Nego što nego je. Što s glistama? Kako će riješiti konjuktivitis? Dat će djetetu mrkvu? Što kada dijete dobije bronhitis? Ah da. Kupus. Ili salata. Kako sam glup. Upala pluća? Ekstra porcija salate i kupusa. Ako se dijete posklizne i razbije, otac će mu namjestiti kosti.  Temperaturu će skidati pranjem u nečistoj kadi u kojoj se kote mikroorganizmi, alge i malo veći organizmi? Pretpostavljam da su vegetarijanci/vegani. Kako će potomka zdravo othraniti zelenjem kojeg ne mogu ni propisno termički obraditi i tako mu povećati kalorijsku vrijednost? Troje ih je. Koliki vrt treba biti da tijekom cijele godine imaju što jesti? Kako će djetetu osigurati dovoljan unos željeza? Ako se ozbiljnije poreže, kako će mu zašiti ranu? Nečistom ribljom kosti i koncem od sušenog crijeva? Ah da, vjerojatno ne jedu ribu, a koza im daje mlijeko (koje, usput rečeno, nisu ni provjerili). A ništa, pustit će da se zagnoji rana, tijelo će se samo obraniti temperaturom. Ako umre, jebiga. Ujebat će se drugo. Što ako ipak požele jesti meso? Hoće li otac napraviti blatnjavu rupu s kolcima i u nju utjerati divlju svinju? Ili će napraviti luk i strijelu, pa nešto svojom rukom ubiti? Sirovo meso neće jesti (ili možda ipak...?). Hoće li meso biti metiljavo? Tanke grane složili su u obliku indijanskog šatora, a po njima će lijepiti zemlju pomiješanu s vodom i sijenom. U kućici će imati tek slamnati krevet i ognjište. Žele da zimski dani koji dolaze budu ugodni njihovoj kćeri. Krasno. Što kad dođe kiša? Kako će sijeno i blato izdržati? Jesu li ovo dvoje debila koji smrde na sektaše uopće svjesni koliko su nepripremljeni za život u divljini? Kada se zapne na pustom otoku ili usred ogromne šumetine, potrebno je znati osnove preživljavanja. Treba biti snalažljiv. Ovo dvoje ljudi se ponaša kao dvoje djece koja su odlučila napraviti kućicu na stablu. Pameti nemaju. Što je s djetetovim socijalnim kontaktom? Morat će ići u osnovnu školu. Zar će do prvog razreda čamiti u šumi s roditeljima i uživati u povremenim posjetima rodbine i ostalih? Hoće li znati samo za šumu i "čarobnu kutiju koja sijevne kao munja", pa kad je odvedu u grad, doživjeti šok? Zašto im obitelj nije reagirala? Bake i djedovi barem? "Vide da su sretni". Pa jebemu mater, je li važnija sreća dvoje glupih hippieja ili dijete koje se ne može obraniti? Hvala čovjekovoj pameti na znanosti koja nam je olakšala život i produljila vijek, tako da ne moramo misliti na puko preživljavanje kao naši špiljski preci, nego možemo lunjati poljima sjebane sektaške filozofije i odlučiti da ćemo otpiliti granu na kojoj sjedimo. |
- 00:03 - gurni glavu kroz monitor (50) - snimi - #
03.10.2008., petak
Izvol'te, gospod'ne zastupn'če.
|
Danas sam upalio televizor i okrenuo na HRT2 u potrazi za Zvjezdanim stazama. Navodno je završio TNG serijal, a sad će DS9... Bacio bih oko. I što dobijem? Sabor. No dobro, bacit ću oko, kažem ja, i na taj cirkus. Pusićka je govorila o akciji Indeks, o tome kako se sjebano provela, s čim se slažem. No Pusićka zna zabrazditi po dakanju. "Moramo da radimo", znate na što mislim. Teta Vesna, sredite to, nije lijepo čuti od visokoobrazovane osobe.  Luka Bebić. Ne kaže se: "Izvol'te, gospodn'e zastupn'če", nego: "Izvolite, gospodine zastupniče". Ma znam i ja da je rad u Saboru dosadan, ali dajte, prijenos je uživo, potrudite se malo. Nemojte se ugledavati na Bandića koji pokušava izgovoriti kaj.  Živo mi se jebe, da se tako izrazim, tko će kako govoriti doma i po ulici. Svaki naglasak, svaki dijalekt, sve te finese imaju svoje prednosti i nedostatke, čak i čar... Neke ljude pale srbizmi i općenito srpski jezik, neki vole kad netko zabrazdi govorom granice uz BiH, neki vole kvarnerske govore, sve je to za ljude. Ali na televiziji, a pogotovo u Saboru, morate govoriti standardno. I točka. Nema alternative. Sabor je najviše zakonodavno tijelo Republike Hrvatske i trebao bi biti uzor u svemu što predstavlja. Međutim, kad gledam Sabor, ne mogu se otresti ideje da gledam ljude koji su se tamo došli zajebavati. Spojite to s tvrdim, nefleksibilnim umom i osjetit ćete mentalitet sela Pripizdine kraj grada Vukojebine. Nemoguće je da svi govore sterilno kao dobri spikeri. Neke intonacije će se probiti, to je ljudski. Ali ovako... Ne smije. Hrpa je ljudi u Saboru koji jednostavno ne znaju govoriti hrvatskim jezikom. Naveo sam dvoje, jer njih sam danas čuo i znam im imena, ali previše ih je. Od onih koji su završili fakultet (sramota da uopće ima onih koji nisu) većina je pozavršavala društvene fakultete gdje su imali tadašnji hrvatskosrpski. Pa ni u tom fiktivnom jeziku, nema pastirskog gutanja vokala. Ma ni to nije važno. Zastupnici ste Hrvatskog Sabora i dužni ste govoriti hrvatskim jezikom. Govorne vježbe, repeticije, nije važno. Sredite to. Čak im ne bih ni platio državnim novcem. Plaće su im dovoljno visoke. |
