21.01.2008., ponedjeljak
Pseudoznanost #5 - Suđenje Apollu #2
|
"mali korak za čovjeka, prevelik za idiote" ©Leviathan U prošlom članku je bilo govora o prašini (regolit) na Mjesecu i nekim površinskim uvjetima. Sad ću se pozabaviti raznim tobožnjim "anomalijama" koje se tiču sjena na Apollo fotografijama. Svatko tko se ikada bavio fotografijom s lakoćom će samljeti svaki kvaziargument koji teoretičari zavjere iznesu. Argumenti su popraćeni visokorezolucijskim fotografijama iz NASA-inog arhiva jer, kada se ispituju fotografije, dobro je ispitivati što originalnije. Zašto se na nekim slikama sjene ne pružaju u istim smjerovima? Ako je jedini izvor svjetla Sunce, onda bi sve sjene trebale biti paralelne. No ovo je snimano u studiju, a koristili su se snažni reflektori za osvjetljenje! FEJK! :aneurizma: Još jedan komadić neznanja naših milih kookova. Sunce, Mjesec, njegova površina i objekti na njoj nalaže se u tri dimenzije. Slika koju leća ostavi na fotografskom filmu je dvodimenzionalna. Kada se sustavi miču iz dimenzije u dimenziju, uništavaju se njihovi međusobni odnosi. Također, tu imamo iskrivljenja slike zbog samih leća, što je neizbježno. Na žalost, nemam niti jednu svoju fotografiju snimljenu tijekom sunčanog dana koja prikazuje takva iskrivljenja, no zato sam našao ove dvije. 1, 2 Jedan izvor svjetla - Sunce, a pravci na kojima leže sjene se ne pružaju paralelno. Jednostavno tako mora biti, zbog konverzije 3D->2D i zbog optike. Napravio sam i pokus. Izvor svjetla je oko 7 m udaljena žarulja od 150 W, ekspozicija je trajala nekoliko sekundi, međusobne udaljenosti blokova koji bacaju sjene su 20-ak cm. Sinus kuta sjena je zanemariv.
Sjene su zapravo pod vrlo malenim kutem u odnosu na izvor svjetla, odmiču se, a ovdje na slici izgleda kao da se spajaju negdje u daljini. Došlo je do potpunog iskrivljenja perspektive. Kako to da su sjene ponekad različitih duljina? Kako je to moguće, osim ako se ne radi o reflektorima na različitim visinama? FEJK!
Na ovoj poznatoj slici vide se dva astronauta (Apollo 17: zapovjednik Eugene A. Cernan i pilot lunarnog modula, Harrison H. "Jack" Schmitt) na Mjesečevoj površini. Sjene su im različite duljine i smjera. O čemu se radi? Kookovi ne shvaćaju da se za promjenu duljine sjene ne mora nužno promijeniti kutna visina izvora svjetla ili udaljenost izvora sjene od izvora svjetla, nego se može promijeniti i nagib površine. Također, micanje astronauta pod reflektorima dovelo bi do toga da bi se sjene smanjivale kako se primiču ortogonalnoj projekciji reflektora na tlo, a to se ne događa, nego sjene slijede teren. Ovakvih slika ima puno, iz razloga što Mjesečeva površina nije savršeno ravna, nego po sebi ima nagibe, izbočenja i udubljenja. Evo još jedan pokus.
Jasno je gdje je brdo, a gdje nije, no samo zato jer vidimo i ostatak slike. Kad bi otkinuli samo proizvoljni komadić fotografije i orijentirali ga tako da ne znamo da se radi o brdu, izgubili bi pojam o perspektivi i činilo bi nam se da nešto ne valja s izvorom svjetla. Rezultat pokusa - raznovrsne sjene na naizgled jednolikom terenu. Ako je Sunce jedini izvor svjetla na Mjesecu, zbog čega sjene nisu potpuno crne? Zašto su astronauti osvijetljeni dok se nalaze u sjeni landera? Zašto su osvijetljene sjenovite strane njihovih skafandera dok im je Sunce iza leđa? Zašto se na slikama vidi kako sjene astronauta stoje u snopovima svjetla? Zato jer su ih obasjavali reflektori. FEJK! Sunce jest jedini primarni izvor svjetla na Mjesecu, no postoji jedan snažni sekundarni, a to je upravo - Mjesec. Regolit ima jedno zanimljivo svojstvo, a to je mogućnost stvaranja efekta koji se zove heiligenschein. Riječ je o tome da materijal odbija svjetlo prema izvoru. Vjerojatno ste barem jednom hodali po orošenoj površini ili po novopostavljenoj zebri na kolniku, pa ste pogledali u svoju sjenu i oko glave vidjeli aureolu. Sitne reflektivne čestice odbijaju svjetlo natrag prema izvoru, a pošto nema atmosfere pa je svjetlost intenzivnija, upravo to svjetlo osvjetljava sjenovite strane astronauta, landera i opreme, kao što se vidi na ovom nizu fotografija koje je tijekom Apolla 11 snimio Neil Armstrong, a prikazuju Aldrina kako silazi niz LM. 1, 2, 3, 4, 5, 6 Postoji još sekundarnih izvora, a to su blještave bijele površine skafandera, zatim metalizirana i reflektivna, narančasta Mylar folija koja štiti lander. Što se tiče zadnjeg pitanja i standardne slike koja ga prati, odgovor je opet - heiligenschein. Sliku je snimio Neil Armstrong tijekom Apolla 11 kada se udaljio od landera. Regolit jako dobro pokazuje taj efekt, za razliku od većine tla na Zemlji. Ovo ljeto sam snimio svoju sjenu na vrlo finoj crvenosmeđoj zemlji i heiligenschein je jasno vidljiv, ali je manjeg obima.
Zašto se na slici ne vidi sjena zastave? Zašto na drugoj sjena astronauta i astronaut nisu spojeni kod stopala, a sjena zastave je izlomljena? Zato jer su ih dodali, nalijepili kao kolaž na snimku. FEJK! Grozno imbecilan odgovor. Zar nije lakše zabosti zastavu i snimiti je, nego se mučiti s kolažom i tiskarskim strojem? Ah da, NASA je 1969. imala dual core procesore u svojem studiju u Području 51. Silly me.  Vezano za sjenu zastave, radi se o ove dvije slike: 1, 2. Razlikuju se gotovo neznatno, pa je dovoljno otvoriti jednu. Fotograf je Neil Armstrong, a vidi se Buzz Aldrin kako pozdravlja američku zastavu. Sjena štapa se ne vidi jer teren očito nije ravan pa je dio sjene skriven ili vrlo tanak. Opet moj pokus od prošlog ljeta.
Sjena štapa se ne vidi... posve, ali je tu. Mora biti tu, jer je scena snimana u vrtu tijekom jarkog ljetnog sunca. Na originalnim snimkama sjenu zapravo čak i možete vidjeti - nalazi se tek desno od Aldrina, a sjena same tkanine se ne vidi jer je izvan kadra; dugačka je jer je Sunce nisko. Vezano za izlomljenu sjenu zastave i nedostatak spoja astronauta i njegove sjene, riječ je o ove dvije snimke. 1, 2 To je snimio pilot lunarnog modula, Charles Duke, za vrijeme Apolla 16, predzadnje misije. Astronaut na fotografiji je zapovjednik John Young. Sjena je izlomljena zbog vrlo neravnog terena, a Youngove sjene nema jednostavno iz razloga što je zapovjednik tijekom snimanja te dvije fotografije namjerno skočio uvis. Kamera na landeru je isti skok i snimila. Skok je izveden čisto "iz fore". Inače, kameru na landeru pokreće ekipa na Zemlji. Dosta ovih "argumenata" koji kažu da je izvora svjetla bilo više i da se radilo o vrlo snažnim reflektorima nekako izostavlja to da više izvora svjetla mora stvarati jednaki broj sjena. Sjetite se samo što se vidi na nogometnom stadionu, kada objekti na travnjaku pružaju četiri sjene, po jednu za svaki reflektor. Na niti jednoj slici iz Apollo programa nemamo više sjena koje se pružaju u različitim smjerovima, a potječu od istog objekta. Primarni izvor svjetla je Sunce na potpuno crnom nebu. Dakle, svi argumenti vezani za sjene su pobijeni. Iako je stopostotni i neoboriv dokaz da je čovjek bio na Mjesecu dan još u prvom članku, nastavljam dalje. U sljedećem članku, još malo fotografije. |
