4. listopada 1957. godine SSSR je uspio nešto što je Americi bilo nemoguće - lansirati prvi satelit u orbitu Zemlje. Lansiran je raketom R-7 (popularno zvana "Semjorka" = sedmica) s današnjeg Bajkonura na visinu od oko 250 km.
Amerika se u to vrijeme još uvijek mučila raketama koje su uporno detonirale i izgarale, rušile se.
Sputnjik 1 je bio metalna kugla promjera 585 mm i mase 83.6 kg, visoko uglačane površine od aluminijske legure debljine 2 mm. Nosila je četiri antene duge u prosjeku 2.65 m. Radio odašiljači su odašiljali elektromagnetne valove frekvencije 20.005 i 40.002 MHz.
Nakon lansiranja i upada u stabilnu orbitu, noću se jedva mogao vidjeti kako kao točkica šeste magnitude, što je granica ljudskog vida u dobrim uvjetima promatranja, prelijeće nebeski svod. Slijedio ga je dio Semjorke magnitude jedan, dakle puno sjajniji komad, koji je na sebi imao reflektivne ploče. Brzina satelita u orbiti iznosila je 29,000 km/h.
Satelit je poslužio, između ostalog, prikupljanju informacija o gustoći elektrona u ionosferi. Baterije su mu prestale raditi nakon 22 dana, 26. listopada. Izgorio je u Zemljinoj atmosferi 4. siječnja 1958. godine nakon 1440 orbita, što iznosi oko 60 milijuna km.
Sputnjik 1 je pokrenuo svemirsku utrku u hladnom ratu koji je već bio stvarnost. Čovječanstvo je bilo zapanjeno bip-bip-bip zvukom kojeg su mogli hvatati na kratkom valu. 116 kB WAV
Tako je mala metalna kugla označila početak utrke nakon koje je uslijedilo lansiranje prvog živog bića, kujice Lajke, u satelitu Sputnjik 2.
Utrka je kulminirala kad je Neil Armstrong zakoračio na Mjesečevu površinu.
50 godina je velika obljetnica.
|