16.11.2006., četvrtak
Strašni znakovi #2
|
Nastavljam članak o strašnim znakovima. Ovaj put malo dublje o znaku za otrov. Standardizirani znak za otrov je "mrtvačka glava" ili "skull and crossbones", "Jolly Roger". Porijeklo vuče s gusarskih brodova europskih zemalja. Tada je najčešće signalizirao poruku da će se svi na brodu ubiti bez milosti. Znak je služio u svrhu psihološkog rata. Gusarima se više isplatilo dobiti neoštećeni brod i neoštećeni teret, pa su gradili reputaciju velikih zločinaca. Kad bi se pod zastavom neke zemlje približili brodu, digli bi Jolly Rogera što bi posve uspaničilo posadu koja bi bespomoćno predala brod jer je znala što ju čeka. Kostur je oduvijek značio smrt jer je to dio čovjeka koji nikako ne podsjeća na život. Truplo s tkivom donekle i podsjeća na život, ali kostur se vidi samo kad je smrt već dobro odradila svoje. Znak je koristila i Crkva. Stavljao se u obliku izbočenog reljefa na ulaze u groblja, a također se stavljao i na sporedni oltar koji bi puk upozoravao na krajnju sudbinu. Pošto se čovjek boji svoje smrtnosti, normalno je da sve što ga podsjeća na smrt miče iz vidokruga te ju negira. Zato je ovaj znak postao osnova za deklaraciju otrova i smrtne opasnosti, jer podsjeća na neželjeno, krajnje i ekstremno te je rijetko nazočan u svakodnevnom životu. Postoji nekoliko standarda za "mrtvačku glavu", ali najopćenitiji je ovaj
Svrha "mrtvačke lubanje" je duboko ustrašiti djecu te ih na taj način odvratiti od diranja ili konzumiranja otrova. No još nema zakonskog standarda koji definira točni izgled znaka, pa se tako koriste svakakve varijacije od kojih su neke izuzetno kontraproduktivne jer djeluju benigno ili čak privlačno. Evo nekoliko primjera: primjer #1 Lubanja se mora zlobno cerekati promatraču i ne smije biti smiješna, djelovati smireno ili retardirano. Tako će djeca zapamtiti tu traumu i nositi ju dalje kao odrasli (načelo manje štete). Najbolji način za to je slabo stilizirana lubanja. Mora biti što manje poopćena - imati što realniju siluetu s prijetećim očnim šupljinama (koje u stvarnosti nisu prijeteće) i sa širokim, "od uha do uha" zubatim osmijehom te isto tako slabo stiliziranim, ne predebelim ukriženim kostima. primjer #1  )Dolaskom modernijih razdoblja, standardizacije su sve blaže, što vjerojatno prati i porast slučajeva trovanja kod djece.
Unatoč ovoj groznoj reklami koja se prestala vrtjeti prije više od 20 godina, znak nije postao previše popularan, no djeca se još uvijek pokušavaju naučiti tome kroz razne igre i nastavne aktivnosti. Zato je broj trovanja djece u SAD-u dosta visok. (umjesto da ih nauče da kostur znači da će umrijeti, strunuti i da će mama i tata jako plakati) Govoreći o stravičnim reklamama, moram se osvrnuti na naše, socijalističke reklame. Jedna koja se meni posebno usjekla u sjećanje je jedna stara protupožarna reklama. Neko dijete se igra šibicama, bezuspješno ih pali i baca na krevet i pod, da bi se jedna i zapalila od čega krevet/pod plane. Dijete počne plakati (ne čuje se plač, samo neka strašna orkestralna glazba), a plamen liže po sobi. Uskoro je plamen toliko visok da se šokirano vrišteće dijete vidi samo kroz plamene jezike. Zatim dođe scena prozora kroz koji se vidi požar (i još uvijek, jadno dijete koje plače više nego ikad), a zatim prizor kuće koja gori. Na mladom gledatelju je procjena o tome što se događa s djetetom na skoro 1000°C.  Sjećam se da sam i sam plakao od užasa to gledajući. Ako netko zna nešto više o toj reklami, ovdje može reći. Bilo bi krasno saznati tko je odgovoran za strahove nekoliko generacija. Pa da ga posjetimo malo.  komentari: ja nikad nisam imala potrebe kusati tekucine u bocama s mrtvackim glavama. bila sam poprilicno razumno dijete :P e, btw, nisam vise dormantna (črčk črčk 17.11.2006. 10:09) Inače, ja se ne slažem s Mr. Yuk kampanjom. Kontraproduktivna je. Izgleda kao dječji crtež. Dakle kazes da se sjecas te reklame s požarom. Možeš li mi ju bolje opisati? Sve čega se sjećaš. Please. Važno mi je, želim se sjetiti što više. Inače, kod Amerikanaca je veći prosjek nesreća jer je život šlampaviji, stvari su jeftinije i kuće su pretrpane. Umjesto da se uhvate stvarnosti, oni se igraju s Mr. Yuk crticima... Drago mi je sto ti se svidjelo ovo. @aquaria: no problemos. ionako ne hvatam komentare. :) @BooB: mama te mazala nečim što je na boci imalo mrtvačku glavu? .... o_O erm, ... to nije dobro. srčeko XD @črčk črčk: a ja mislim da bi tebe najviše uvjerilo. plakala si na pjesmicu o bubamarcu, kako ne bi na "buahahaha sick sick sick!!!"? :P je li se mozda sicas one neke plave bačve u podrumu na kojoj je bila mrtvačka glava na narančastoj naljepnici? ja se od straha nisam približava tom dijelu radione. onako mičem alat i krpe neke i odjedanput NJEHEHEHE lubanja!!! isuse koji šok. daj nemoj reci da se ne sicas? to nam je bila nocna mora. tebi ne toliko jer nisi baš znala što je to. @Irida: da, tema je dosta ozbiljna i trebalo bi joj se više posvetiti (recimo institut narodnog zdravlja u zagrebu). @Azzul S'phyre: oni s padovima u duboko more? hahaha dobra si. Vidiš najgora kombinacija za dijete ti je mračni podrum, prašnjave boce pesticida (koji zaista smrde po smrti, valjda si kad primirisala one organofosforne pesticide koji se doziraju sasvim malo u par litara vode?) i lubanje na njima. Lubanja na stvarima tipa domestos je za kurac. Vidiš pošto sam sad doma, slikao bih ti na što mislim, ali me strah poći u mračni podrum u jednu sobu gdje su te smrtne boce na policama. Cere mi se u facu. Uf gadno. (Sadako's apprentice 18.11.2006. 01:00) |
